Pravna država. Hm? Davno davno na fakultetu, dok sam još skakutao po oblačićima, zapelo mi je za sinapsu broj 2909053 tvrdnja da je država stvorena društvenim ugovorom, tj. da su se ljudi svojevoljno odrekli određenih sloboda kako bi dobili više dobro, sustav koji će ih štititi. Predali su se u ruke administraciji, kako bi nastao red tamo gdje je bio kaos. Kakva spika.
Ajmo sad ispočetka. Ne bi sad vele teoretizirao, samo bi istaknuo, vjerujem da ćete se složiti sa mnom, da se tri tvrdnje mogu uzeti kao dogme, istine koje nije potrebno dokazivati.
1. Tko jači tlači
2. Sve se kreće (i na kraju propada)
3. Bog je prvo sebi bradu stvorio
Koristeći ove tri premise vrlo je lako zaključiti kako i zašto je država nastala.
U jednoj zemlji tamo tamo daleko živio je jedan kralj koji je bio najjači i najveći i najhrabriji i najpohlepniji i najbezobzirniji i najokrutniji. To je sve bio dok je bio mlad i dok je bio u punoj snazi. Ali se jedno jutro probudio s išijasom. Taman je izlječio išijas kad su mu prilikom jednog bezazlenog mačevanja, pri naglom pokretu, pukli križni ligamenti na koljenu. Onako ljut pogubio je dvadesetak urotnika i još stotinjak zatvorenika raznog formata te pokorio dvije omanje državice, požderao vola, polokao bačvu vina i pijan ko svinja poševio kraljicu i njene tri prijateljice, prdnuo, podrignuo i zaspao snom pravednika. Kralj je dakle još bio jak i moćan, ali mu je ipak došlo do svijesti da će njegovo tijelo postati slabo pokretna vreća sala, kao što je bilo tijelo njegovog oca kralja kad ga je umorio u snu.
Ne budi lijen, u pauzama između pokolja i pijanki, mudri je kralj našao vremena razmišljati o očuvanju moći i nakon što mu tridesetak sinčića, tih prokletih malih piranha, stasa. Ne može ih baš sve pobiti, a dovoljan je jedan da mu dođe glave. I razmišljao je i razmišljao danima, upornije od profesora Baltazara, i na kraju se dosjetio.
Drugovi podanici... -započeo je govor zauzevši značajnu pozu - ...vidio sam patnju i hodao sam ulicama boli, ćutio sam vašu bol... bla, bla, bla tuga, čemer i jad... ali ima izlaza, ja vidim svjetlo na kraju tunela. Vlast narodu, eto to je ono što vam želim dati, to je moja ostavštvina. Dajem vam moć da se izdignete iz blata, da sudjelujete u diobi vlasti, čak štoviše da budete kontrolni mehanizam u sistemu upravljanja...
Ovdje očito treba u jednadžbu ubaciti i četvrtu istinu. Ne laje pas radi sela, nego radi sebe.
Kralj je dao narodu igračku, ali...
...na prvim slobodnim izborima je pobijedio sa 118% glasova, i dobio osmogodišnji mandat. Taman koliko mu je trebalo do mirovine. Nakon toga se ukrcao u nekoliko ključnih nadzornih odbora državnih poduzeća, te je, koristeći kadrove koje je sam selektirao, novac, utjecaj i poznanstva stečene tijekom vremena vladanja, mogao iz sjene vući sve relevantne konce. Imati kontrolu. I živio je tako sretno i moćno do kraja života, iako ga je išijas i dalje stalno zajebavao. Dok je on živio kao kralj do kraja života, sistem se zakoturao. One proklete male piranhe s njegovim genima i ostali pretendenti na prijestolje nisu imali razloga niti mogućnosti ga eliminirati, kada su ionako morali proći zakonsku izbornu proceduru da bi zavladali. Osim toga, uvidjevši da u takvom aparatu mogu napredovati samo penjući se stepenicu po stepenicu kroz sustav, ugrabili su dobre pozicije i koncentrirali se na druge načine uspona do trona. Izmislili su stranke, diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, i još stotine različitih pravila i institucija. Narod je oduševljeno bulaznio o slobodi i pravdi. Zaboravio je na staru dobru izreku da je zakon kao paukova mreža - na mrežu se love male mušice, dok je velike rasparaju. I dobio je što je zaslužio.
Sistem koji ih štiti dok se ne zamjere nekoj velikoj zunzari.
Post je objavljen 16.07.2006. u 23:14 sati.