Marketing
Čarolija Trenutka
Čvrsto mu je stisnula ruku...Znala je da ga gubi,ali željela je odgoditi taj trenutak...Trenutak kada će morati pustiti njegovu ruku...Drhtala je iako joj nije bilo hladno...Toliko je toga željela reći,no znala je da nema vremena...Ali čak i da ga je bilo,odakle početi? Kako mu reći sve ono što je osjećala? Kako nekome obajsniti da vam znači više od života? Da ste radi njega sve ono što ste željeli biti?
Nije plakala...Nije mogla...To bi značilo da se pomirila sa svime,da se jednostavno prepušta sudbini...A ona to nije željela...Željela je uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i živjeti život onako kako ona to želi...Bez zapreka i problema...Bez prešućenih osjećaja...Osjetila je njegov pogled na sebi,ali se bojala dići pogled...Bojala se da bi on u njenim očima pročitao sve ono što je ona osjećala...Borila se sa suzama...One su je polako izdavale...Nježno joj je maknuo kosu s lica i polagano podigao glavu...Gledali su jedno u drugo i svijet je prestao postojati...Vidjela je u njegovu pogledu da on razumije,možda čak bolje i od nje,ono što je osjećala...
Osjetio je kako ona drhti...Privio ju je uz sebe...Zaplakao je...Gotovo nečujno...Iako je iznutra zavijao od bola...Stajali su tako zagrljeni neko vrijeme,bojeći se onoga što će biti kada puste jedan drugoga...Hoće li uopće postojati kada to učine? Može li čovjek postojati kada pusti dio sebe?? Može li ikada ponovno biti potpun kao što su oni dvoje bili u tom trenutku? Odmaknula se od njega i rukom obrisala suze...Gutala je bol koja ju je gušila...Pogledala ga je i šapnula;»Zauvijek.» On se nasmijao,privukao k sebi i poljubio...
«Zauvijek,jedina.»-šapnuo joj je i pustio...Gledajući kako dio njega odlazi...
Post je objavljen 16.07.2006. u 22:27 sati.