Pregled posta

Sami na ulici

Imam dvije objave. Oćete prvo dobru ili lošu? Lošu kažete...
Odlučila sam jadna i izmučena podnesti reklamaciju na račun svojih roditelja. Tatu volim više od mame. To je tako, ja za to nisam kriva i ja tu ne mogu ništa. Isto ko i s Kukuruznim nisam sama odlučila, odlučila je o tome neka višlja sila na koju ja utjecati ne mogu. Cijeli svoj život nastojim ugoditi starom, ali je istina prava da za njega ništa nije dovoljno dobro. (Ako vježbam 1 sat dnevno trebala bih 2, ali ako sjedim 2 sata trebala bih 3). To što imam 5.0 je ok, ali bi bilo još bolje da imam npr.63 boda (ali kako ću kad „ništa ne učim“). Ne mogu reći da ja moj stari savršen on mi je npr. par puta rekao da sam razmažena jedinica koja gleda samo na sebe. Nisam se zbog toga bash uvrijedila jer znam da je to istina s kojom sam se ja odavno pomirila nadopunjujući ju onom velikom mudrošću : ako se sam ne pobrineš za sebe nitko se drugi neće. Ali u one epitete koje mi stara ponekad zna dati odbijam vjerovati, jer ovako inače ona meni tepa:
„Tebi u tvom životu fali detaljni plan & program i zato iz dosade radiš gluposti.“
„Znaš ko to radi? Kurve u porno filmovima“
„Misliš da si nešto posebno, ali nisi – ti si zapravo najobičnija prosječna cura koja želi biti nešto posebno“
„A koja to tebi vjera zabranjuje da ti jedeš meso?“
„Prije si mi bila slatka, ali si mi sad kad si si obrijala glavu odvratna“
"Kašlješ? Znala sam da pušiš"
( i moj osobni favorit) „Ti si cijeli dan na ulici ko drek na cesti.“
Ne lažem i ne preseravam se – sve navedeno je istina koje se nemam zbog čega sramiti. Hedonist sam : ne velim da nisam razmažena & da nemam svoje hirove. Ali onaj kome se ovo nije dogodilo ne može mi reći da suosjeća samnom. Znam da me moja mama voli (u najmanjem slučaju kao ja nju), ali opet me ponekad prelako osuđuje. Jer ja nisam uistinu niti nikakva stereotipna dosadnjakovićka, niti prostitutka (samo zato jer odem do bazena u minici), trebala bi bit posebna njoj pošto sam joj jedino dijete, nisam nikakva vjerska sljedbenica & nisam svaki dan/cijeli dan vani (a i da jesam zar to nebi bilo bolje nego da se dosađujem doma?) Ne mogu vidjeti zakaj mi se mama najčešće žali da sam cijeli dan vani. Ja imam plan & program: dopodne spavam, jedem, odem van s društvom & na netu sam što bi značilo da 3/4 svog plana & programa ja provedem doma.Sve da mi starci ovo i pročitaju (a neće) nije me briga jer sve napisano moja stvarnost.
Sva sreća (da-ovo je dobro priopćenje) pa postoje prijatelji/ce. Postoji jedna koja je u svakom mom postu (i ja u njenom) – Ivy( i ko još nije mora pogledat njen post od 13.7.! Ovom prilikom njoj posvećujem ovu pjesmu. Iako joj se možda neće svidjeti. Iako to nije možda pjesma koju pjevaš frendici. Od Merita'sa je (da, opet). Opisuje nečin kako mi prolazimo ovim gradom:
Sami na ulici ł u mraku mi smo slijepi putnici łł sami na ulici ł u gradu ł umornom od ljubavi łł kao da nsa nema tu ł s korakom u koraku ł hodamo u snu łł nekoga ko ja i ti ł ko se zna nasmijati tražimo u snu łł ponekad želim ł sobu punu sretnih ljudi ł ljudi što ljudi se ne boje ł ponekad želim ł sobu s pogledom na svjetlo ł svjetlo i boje łł sami na ulici ł u gradu ł koji budne ne voli łł sami na ulici ł s mjesecom u raku gdje bi mi łł

Post je objavljen 16.07.2006. u 21:22 sati.