Marketing
soad
Neznam što da pišem.......aha da sjetila sam se da još nisam još ništa
napisala o systemu......pa evo nešto o njima.
Gospoda u pitanju su Serj Tankian (vokali, klavijature, brada), na gitari poprilično
čudnogoblika Daron Malakian, na instrumentu sa 4 žice, gospodin Shavo
Odadjian i ultimativni razarač membrana, činela i groupie djevojaka - John
Dolmayan, na bubnjevima dakako.
Legitimni nasljednici prvaka agit-prop rap-metal doktrine Rage Against The Machine
formirani su 1995. godine u sunčanom Los Angelesu u današnjoj postavi.
Furiozitet i miješanje malignog metala a la Black Sabbath i Slayer sa jazz
formama Franka Zappe i armenskom narodnom (ne-novokomponovanom;)
glazbom koštalo ih je povelikog sljedbeništva i ugovora sa Rickom Rubinom i
njegovim American Recordings samo dvije godine poslije. 1998. izlazi im prvi,
istoimeni, album kojeg nose singlovi Sugar, Spiders i War?. Zanimljiva fuzija
glazbenog izričaja pokušana je biti spremljena pod fascikl Nu-Metal zajedno
sa Korn, Limp Bizkit i Linkin Park u kritičarskim očima. Iako dijele simptome
Nu-Metala poput jednostavnih riffova, nedostatka solaža, prisutnost nisko
štimanih gitara i start – stop/glasno - tiho dinamike pjesama; pop način pisanja
pjesama i odsutnost rapa i gramofona ipak ih drži na odmaku od navedene
MTV bagre. Četvrtog rujna 2001. izlazi im drugi album naslovljen Toxicity koji
se prodaje istim tempom kao i Nirvanin Nevermind ravno deset godina prije i
čini za cargo vojničke hlače isto što i gore spomenuti album za karirane
košulje – svi ih nose... Melodiozni hadcore i zavijanje u Chop Suey, laganica
sa teškim riffom Aerials i (samo) hardcore u Toxicity guraju album sve više po
top-ljestvicama. Sada definitivno gurnuti pod tepih Nu-Metala sa folk dopunama
pobuđuju u mladom Johnu gnjev i izjave poput:
«Do they call Bon Jovi `Italian rock`?».Blagodati Interneta u smislu
razmjene i cirkulacije piratskog materijala došle su na vidjelo kada su
Armenci izdali Steal This Album!. Serj ga ne smatra kompilacijom b-strana već
punokrvnim pjesmama koje se nisu ranije pojavile ne zato što su slabije već
zato što se jednostavno nisu uklapale u koncepciju niti prvog, istomenog, niti
drugog (Toxicity) albuma; tako da postaje neka vrsta smjerokaza kamo će
System glazbeno nastaviti. CD dolazi bez ikakvog omota, samo prozirna
plastična kutija, a Steal This Album! nažvrljano je preko pola diska. Sve
informacije mogu se dobiti ako se CD ubaci u računalo i spoji na posebni,
za to namijenjeni Internet site. Album je ime dobio po knjizi Abbiea Hoffmana,
radikala iz davnih 60-ih, zvanoj «Steal This Book» koja je bila zbirka
savijeta kako, recimo… napraviti Molotovljev koktel, obiti bravu i ostale
korisne stvari. «Steal This Album» vjerojatno nikada ne bi ugledao svjetlo
dana da neke pjesme nisu procurile na Internet. Doduše, bile su to grube,
demo, verzije no i to je ponukalo bend da ih snimi kako treba. Sve navedeno
događalo se u studenom 2002. godine.Bend je naizgled bio u hibernaciji do
početka 2005. godine kada je najavljen izlazak novog uradka Mesmerize
te Hypnotize za rujan. Mesmerize/Hypnotize su konceptualni diskovi, jedan
brzi drugi sporiji koji će se po izlasku potonjeg moći stopiti u cjelinu kako
glazbeno tako i fizički jer će omoti biti napravljeni tako da se ova dva albuma
mogu spojiti u jedan dupli, so they say. System Of A down su već prebučan
svijet metala napravili malo melodioznijim i dinamičnijim, a ljudima skrenuli
pažnju od kako dobro popit i popušit na neke političke i socijalne teme.
Sad im ostaje da pokore i neke akustične vode i time nadmaše i De La
Rochinu bratiju osobno na panteonu bendova sa petokrakom na reveru.
Diskografija:
1. System of a Down (30. 06. 1998.)
2. Toxicity (04. 09. 2001.)
3. Steal This Album! (26. 11. 2002.)
4. Mezmerize (17. 05. 2005.)
5. Hypnotize (27. 09. 2005.)
evo ih:system of a down
Post je objavljen 16.07.2006. u 19:20 sati.