Pregled posta

die Sonne

izgleda da sam opet upala u neko raspoloženje...
onak, ne znam na koju foru i zašto, nekako mi to dođe i gotovo... kad samo pomislim recimo na to, da bih za lektiru morala pročitati dvije-tri knjige od po 500-900 strana, padne mi mrak na oči... nenormalno, mislim, nikad nisam čula da se u drugim školama daje neka veća lektira za preko ljeta, a ja imam 4 knjige samo iz mađarskog, još toliko iz hrvatskog i jednu iz engleskog... is ve to moram pročitati na onom jeziku za koji mi predmet treba :(
i odna kada samo pogledam tu hrpetinu knjiga...a još sam mislila preko ljeta pročitati udžbenik iz biologije, jer pošto taj predmet imam na mađarskom, bilo bi lijepo malo ponoviti hrvatsko pojmove... a tako bi mogla pročitati svaki udžbenik, jer recimo morali smo kupiti onu knjižurinu iz povijesti, a uopće nismo radili to gradivo! to je sve zato što profe očekuju da će svi zi razreda u mađarsku na fakultet....e pa ja ne namjeravam...pa veli profa "oni koji žele učiti i hrvatsku povijest, nek mi se jave, pa će mo nagodinu ostajati jedan sat na tjedan obrađivati to gradivo"... ja da ostajem zato što on nije u stanju odraditi ono što mu je propisano? to je ono kad vam dođe da lupate glavom o zid
i sad preko ljeta, ne znam, trebala bih čitati i tak te stvari, ali..otkad sam krenula u srednju, a to je sad več skoro dvije godine, jednostavno mi se ne da čitati... prije sam čitala ogromne knjižurine u par dana...a sad, jednu pišljivu knjižicu od 200 i nešto kusur stranica žvačem več mjesec dana...jednostavno ne znam što mi je... onak, nema više onakcih knjiga koje me zaista zanimale... tamanim neki dosadni sci-fi, pa ne završim knjigu, počnem čitati drugu i tako u nedogled... jednostavno me ne zanimaju, nema u njima ničeg posebnog...
jedina knjiga koju sam pročitala u zadnjih nekoliko mjeseci a da me zaista zanimala, bila je da vincijev kod, pročitala sam ju u dva dana, tako da sam usput još i išla u školu... u tom trenu, to mi je trebalo....
ali tako je nažalost sa svime...ne znam, i glazba, slušam slušam, i nešto me pukne, pa samo prebacujem pjesme....stigne do pola, možda ni toliko, a ja već stišćem next...
ne znam što mi je, ta neka bezvoljnost...pogotovo ovih dana, ma ubija me....
kao da sam sve več pročitala, sve poslušala, sve vidjela...barem sve što me zanimalo... i što sad, gotovo, nema više?




katkad mi dođe da lupam glavom o zid, jer sve ostalo ionako više nema smisla...pa dođem do zaključka da nema ni to baš previše smisla... i onda gledam TV... inače nikad ne gledam TV, mislim, nema ničeg zanimljivog... a sad sam gledam u tu kutiju, prođe mi dan i nemam pojma što sam radila cijeli dan.. još hajde da znam što sam gledala na tom vražjem TV-u, al nemam pojma... onda samo lutam po kući....
gledam što ima novoga na internetu...malo čitam....slušam glazbu...i prođe mi dan...
i danas je već 16.7. i gdje sam sve bila? ruta mi je do osijeka i nazad...katkad odemo malo dublje u područje baranje, u goste, u vinograde..i to je to....
nudakali su mi da idem u tabor negdje u mađarsku u pripizdinu, ali šatorovati tjedan dana? ma nema šanse... još ovaj šator koji mi imamo kod kuće, prastaro nešto, još iz vremena kad je moj stari imao 15....a sad mu je već 45, pa možete misliti... kontam kad bi puhnuo neki vjetrić, raspao bi se kao kula od karata...da ne kažem kak smrdi i kak su ga miševi/štakori/što god izgrizli... ma koma... a najveća noćna mora od svih kod takvih šatorovanja i kampiranja je, hm, lijepo rečeno obavljanje nužde u prirodi... ok, ponašam se ko gradsko derište, ali to ne mogu smisliti... trava, kukci, gušteri...ma fuj...pitaj boga što će tam iskočit...a još ak te netko vidi, ma nema tog grmlja di se moš sakrit....



a već mi i ukućani ladno idu na ono što srećom nemam. djed mi stalno održava neke litanije, cijelo vrijeme jedno te isto.... i onda, čovjek sjedi tamo kraj njega, najmanje pola sata, a on samo priča priča melje melje, i sam sebe živcira, pa se na kraju totalno naživcira, pa mu skoči tlak... a "sugovornik" tj slušatelj, ne kaže ni riječi.... onak, sugovornik ode,a on to ni ne skonta... odeš na wc, vratiš se, i nsi propustio ništa... i onda te litanije stalno priča mojoj baki, a ona jadna to sluša cijele dane... kak mi je već žao, več sam joj obečala da ju jedan dan vodim na sladoled u osijek, u petar pan nek frajla ode malo u život, ostavit muža barem na malo kod kuće ;) kontam da joj stvarno treba odmor od svega... dakle, ak me sad tokom sljedećeg tjedna skontate u osijeku u petar panu, onda sam tamo s bakom :) kontala sam joj naručiti nešto s alkoholom, sigurno ima neki sladoled sa likerom, pa nek se malo opusti :)
a ovo ostalo, starci...bolje da ni ne pričam o njima...oni meni održavaju stalno neke litanije... brat...ne znam, sad otkad ima tu bolest, nekako, ne znam, stalno je sa starom, ulizuje se i tak te stvari, pa su njih dvoje već totalni "saveznici"... što kaže moja stara, braco ponovi kao da je papiga... tako mi ide na živce...pa se zato po novijem stalno i svađam s njih dvoje... onak, ne znam, sa starim se uvijek više kontam nego sa starom, ne znam zašto... vele da smo obje pretvrdoglave... ne znam, sa starim uvijek mogu na neki koncert, dok sa starom ne mogu ni u dvorište....



ne znam, to bi bilo to za danas, sorry što vas zamaram, vozdra i xoxo

Post je objavljen 16.07.2006. u 17:31 sati.