
Olaaaa ljudi! Evo nakon jučer sam vam se jednostavno morao javiti. Naime, jučer sam uz pomoć Njokichevog dečka namjeravao pokrenut novi kop u Xp-u i nismo uspjeli. I tak sam bio sav nekako razočaran i nije mi se niš dalo, do trenutka kad me frendica nazvala i rekla: «E, srećo, jel ti se ide na Shakiru?» A ja onako: «Mooolim? Otkud ti još jedna karta?». Rekla je da je 4 karte dobila frendica od nekog tipa. Je rekao da ću naravno ići, ono, helooou, Shakira se ne odbija kad se još dobije i besplatna ulaznica. I to još za ispred bine!!! Halooo! I otišli smo. Bili smo kod veliko goričkog stadiona već oko 17 jer smo htjeli biti prvi ispred pozornice. Ajme, ljudi moji, koliko se gayeva skupilo ispred stadiona. Ono, užas. Vidjeli smo i neke luđake koji su se bosi i bez majice šetali i tak išli na koncert. Hahaha! Ali bilo je i komada. Koliko god hočeš. I tako smo stajali do 19h kada su nas napokon odlučili pustiti unutra. I puste nas oni kad nas dočekaju zaključana vrata koja vode na stadion. I svi su se uzrujali zbog jebene organizacije koja je stvarno bila očajna. Mi se derali ko ludi na njih da netko ide po ključ i otvori lokot da možemo mjesto zauzet jer su ljude s druge strane već bili pustili. I nitko ne reagira. Al ajde, pojavio se neki striček nakon 5, minuta i otvorio vrata. E, ljudi moji, kada je nas stotinjak pojurilo kao stampedo prema pozornici, ljudi koji su bili na tribinama su nam se tako počeli smijati. Trgali su se. Al baš je nas bilo briga. Bitno da smo si mi našli mjesto u trećem redu od pozornice. Čekali smo još sat i pol i onda se pojavio Tony Cetinski koji je bio predgrupa Shakiri. Dobro je animirao publiku ali se on meni uopće ne sviđa, ni kao pjevač ni kao osoba. Izdržao sam tih nekih pola sata njegovog tandrkanja i još je strganu nogu imao pa je cijelo vrijeme izvodio neke kerefeke po pozornici. I tako kad je on otišao, nakon 20 minuta je došla i očekivana Shakira. I moram vam reći, žena je preslatka, super pleše, super drži komunikaciju sa publikom, ukratko – prava je showgirl! Promijenila je par outfita tokom koncerta. Izašla je prvi put obučena u casual crnoj majičici i crnim hlačicama da bi se u nevjerojatnom finalu sa pjesmom 'Hips don't lie' pretvorila u zavodljivu indijku. Tu smo stvar svi nestrpljivo čekali jer je tokom koncerta izvodila samo neke svoje starije i strane stvari koje ja nisam znao. Neki jesu, ali neki baš i nisu. Istina je da joj se turneja zove 'Oral Fixation', ali trebala je malo više pjesama sa prvog albuma otpjevati. Otpjevala je od poznatijih među ostalima i ove hitove: Whenever Wherever, Animal City, Underneath Your Clothes, Don't Bother, Eyes Like Yours (španjolsku verziju), La Torturu i nezaobilaznu već spomenutu Hips Don't Lie. I na kraju koncerta ona nas je sve lijepo pozdravila i još su ostali njeni dečki iz benda koji su dijelili one trzavice za gitaru i štapove za bubnjeve. Zanimljiva stvar da je taj neki bubnjar odlučio baciti jedan štap blizu mene. I ja ono, pa idem probat ga uhvatiti. I ljudi moji, 10 ljudi je primilo taj štap i ostali smo se za njega trgat jedna plavuša i ja. I ona jaka, ne pušta. Pogleda me i kaže: «Pusti!». A ja ju ne doživljavam. Trgam joj iz ruke jebeni štap i savijam ruku. A žena ne pušta. Frendovi mi viču da ne puštam a ja se smijem u isto vrijeme dok joj pokušavam izbit iz ruke štap. I kurva je popustila. I ja sam doma otišao sa uspomenom na Shakiru! Yaaay!! Sve u svemu, žena me apsolutno oduševila i bila je vrijedna 4-satnog čekanja samo da bi ju vidjeli i čuli. Uvjerila me da zna jako dobro pjevati uživo te da mrda bokovima i bolje nego što to radi na spotovima. Jedina zamjerka bi bila ta da je pjevala više na španjolskom nego na engleskom jeziku. Oduševila me jedna stvar koju sam danas čuo na radiju. Cijelu zaradu jučerašnjeg koncerta u Velikoj Gorici je dala u humanitarne svrhe nekom dječaku koji je jako bolestan. Svaka čast Shakira i dođi nam opet!
Post je objavljen 16.07.2006. u 16:41 sati.