Početak priče seže u daleku prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocijenu stvar, a para je u onom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme. Slijedećeg dana je djevojčica donijela malen poklon i rekla: ''Tata, ovo je za tebe''.
Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio da unutri nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio: ''Zar ne znaš, ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe??''
Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla:''Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe!''
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost.
Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i uzeo jedan nevidljivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog, ...
NE POSTOJE VAŽNIJE STVARI KOJE BISMO MOGLI DOBITI!!!
Čuvajte svoje kutije... ![]()

Marina
Post je objavljen 16.07.2006. u 12:20 sati.