Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goldeneye

Marketing

Dan iz snova

Ovo je UPDATE jer me dojmovi od subote još drže.
Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service
(slika preuzeta sa službenih stranica Osječkog ljeta kulture)
Kakav je prekrasan bio jučerašnji dan (subota, update je pa jel kiss), pa to je nešto neopisivo. Kao obitelj Goldić uživali smo od jutra do mraka. Od zajedničkog doručka (o da i to je za radost jer je rijetkost) podigli smo se i prošetali osječkom šetnjicom uz Dravu, pa preko pješačkog mosta (viseći, kao mali Golden Gate u San Franciscu) do Zoološkog vrta. Vjetrić je ugodno pirkao, tek toliko da nas sunčane zrake ne ispeku i da možemo disati bez problema. Divna šetnja ovim parkom prepunim životinjskih vrsta okončali smo vožnjom kompom preko Drave. Ona ide sporo, dovoljno da uživaš u pogledu na grad i osjetiš tišinu vode. Onda smo došetali do ćevapa, odlučili smo se malo počastiti i bili su stvarno sjajni, kao rijetko gdje u Hrvatskoj (vjerujte Goldiju). Usput smo kupili sladoled, došli doma, uz klimu i tv popili kavu i započeli pripreme za ono što sam tako žarko očekivao. Naime, ono što je nekima finale svjetskog nogometnog prvenstva ili odlazak u Disneyland ili na koncert Shakire, meni je odlazak na koncert na kojem se izvodi Mozartova glazba. Moja je opsesija tim glazbenikom tolika da gotovo da nema objavljenog djela a da ga nemam u svojoj kolekciji, uključujući i igrani, Oscarom nagrađeni, film (na većini kolekcije zahvaljujem mojoj dušici. Djelo koje imam na nekoliko CD-ova i redovito slušam u tramvaju ili autobusu, pa čak i na biciklu na putu na posao (Osječani ako vidite nekog sa slušalicama u 6 ujutro, to sam ja uz Mozarta) je Requiem. Da, koja budala sluša po cijele dane Misu za mrtve, eto ja, ima nas svakakvih. E taj Requiem W.A. Mozarta izveden je sinoć na Osječkom ljetu kulture u Dvorištu kluba "Vega" u starom dijelu Osijeka Tvrđi. Prostor, idealan za ovakve događaje bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a repriza je predviđena za večeras. Ono što je zanimljivo kod ove izvedbe je da su u njoj sudjelovala čak tri zbora - Hrvatsko pjevačko društvo "Lipa" iz Osijeka, Crkveno pjevačko društvo "Mir" iz Belišća, Mješoviti zbor Glazbene škole Franje Kuhača iz Osijeka, solisti Valentina Fijačko, Helena Bernarda Lucić, Ladislav Vrgoč, berislav Puškarić, a sve pod ravnanjem dirigenta Zlatana Srzića i Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Zbor me je oduševio i pokazao kako je dobro ukomponiran i kako je bolji od mnogih izvedbi koje imam po raznim nosačima zvuka. Doista, impresioniran sam. Što se tiče orkestra, fino, pitko, zanimljivo, vrlo dobro. Solisti također na visini zadatka, s tim što bih izdvojio anđeoski glas Helene Bernerde Lucić. Ovacije na kraju i još jedna bravura zbora i orkestra. Još sam pod dojmom i ne mogu vjerovati da "mi" se to ispunilo.
Dan iz snova od jutra do mraka. I ovaj je tako počeo, pa i sam razmišljam o reprizi...


Post je objavljen 17.07.2006. u 08:00 sati.