Marketing
Europa brzopotezno, II. dio
Nakon šetnje i odmora u Salzburgu put nas je vodio dalje prema Njemačkoj. Čega se sjećam...zelenih šuma, livada i prekrasnog zalaska sunca, osobito uz jezero Chiemsee. Eh, zašto nisam fotografirala... ipak moj fotić nije toliko moćan. No, o tome neki drugi put.
Tu se negdje gubi moje sjećanje. Ne pitajte me kako izgleda noćna vožnja kroz Njemačku. Sjećam se samo nekoliko usputnih zaustavljanja i vrlo svježeg zraka. I mraka. I jastučića koji život znači na sjedalu u autobusu. I ukočenih nogu. Pokušaja da nađem koliko-toliko udoban (?!) položaj u kojem se može ukrasti malo sna. Kraljevstvo za krevet!
No, nije to tako strašno. U nadi da neće zvučati mazohistički, rekla bih čak da to ima i svojih čari. Ujutro smo osvanuli u Belgiji. Naravno da se čovjek može razveseliti četkici za zube, osvježenju vodom i čistoj odjeći. Tko mi ne vjeruje, neka zapamti, sjetit će se kad doživi. Nakon toga jutro izgleda još vedrije, a mi smo puni optimizma krenuli dalje i za nekih pola sata stigli do Bruxellesa.
Prvi dojam? Za razliku od blistavo čiste Austrije, čini se da ovdje nije baš tako, primjećujem dosta smeća po ulicama. Osim toga, po ulasku u grad najprije smo prošli kroz četvrt u kojoj živi siromašnije stanovništvo, što se vrlo lako može primijetiti po stambenim zgradama, a pogled na prolaznike otkriva da je riječ o doseljenicima.
Šetnja Bruxellesom prilika je za čitav niz različitih dojmova. Najprije glavni trg, Grand Place, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Okrenete li se oko svoje osi, sa svih ste strana okruženi neobičnim arhitektonskim rješenjima. Dovoljan je samo jedan pogled na pročelja zgrada koje okružuju trg. Netko je prokomentirao: «Koliko kiča na jednome mjestu!»
Evo nekoliko isječaka, tek toliko da steknete dojam o čemu je riječ:
U šetnji gradom, put vodi i kroz trgovački centar koji podsjeća na zagrebački Oktogon:
Svojevrsni šok nakog pogleda na prenakićeni Grand Place smiruje se izlaskom na male ulice u kojima su uglavnom smješteni restorani i – pogodite što? Trgovine čokoladnim slasticama. E, tko tu prođe, ostane ravnodušan i ne kuša čokoladu, plaćam mu pivo. Pogledajte samo izlog:
A pivo...Eeee, to je posebna priča. Ova je blogerica prema pivu jako ravnodušna. Štoviše, ne voli piti pivo. No, vrag nikad ne spava. Nakon obilaska grada tražilo se mjesto za odmor. A gdje drugdje nego u birtiji!? Pošli smo, naravno, na kavu. U potrazi za prikladnim mjestom nađosmo se pred birtijom koja se zove La Sorciere de Hecks. Francuski ne znam pa se ne bih upuštala u prijevod, ali riječ je o vješticama. Po čitavom bircu vise vještice: na metli, bez metle, velike, male... lutke raznih boja:
Bit ću zločesta pa ću reći da se i konobarica potpuno uklapa u ambijent. Osim što ne želi progovoriti riječi engleskog (samo francuski), toliko je namrgođena da zaslužuje barem titulu predsjednice tog vještičjeg udruženja. Ipak, uspjeli smo naručiti kavu, a onda je netko ugledao i izložene primjerke raznih vrsta piva. Hoćemo, nećemo...hoćemo! Barem da probamo kakvo je. A joooj...ja ne volim pivo! Ali hajde. Izbor je pao na jedno od višnje. Prilično sumnjičavo, otpila sam prvi gutljaj. Pa drugi...treći...četvrti...donesite još jedno, molim! Ponavljam, ja ne volim pivo. Ali ovo...što je ovo bilo...Srećom, zaustavila sam se. Premda ima samo 3,5 % alkohola, mislim da bih se napila kao čep, samo tako. Toliko je dobro.
Evo ga, moja najbolja fotografija:
Napustivši to mjesto teškog iskušenja i za okorjele nepivopije, pošli smo dalje. Jedna od najvažnijih znamenitosti je i kip golog dječaka koji urinira iliti Maneken Pis, kako ga zovu:
U gradu se nalazi i katedrala posvećena sv. Mihaelu i sv. Guduli (nikad čula za tu sveticu, ali je njezin kip u crkvi prekrasan). Do nje se stiže preko tržnice smještene na krasnom malom trgu popločenom kamenom.
Što se tiče kamena i gradnje, Bruxelles je prepun suprotnosti. Stara zdanja i kamene ulice u priličnom su neskladu s modernim briselskim građevinama.
Kad je o tome riječ, jedan od modernih simbola toga grada je i Atomium, konstrukcija nastala 1958. (čini mi se) kad se u Bruxellesu održavao «Expo». Predstavlja molekulu željeza, uvećanu 165 milijardi puta. Ove je godine i obnovljen.
Nešto sasvim drugo je Palace Royale - rezidencija belgijske kraljevske obitelji, jer, Belgija je ustavna monarhija.
Detalj koji sam zapamtila, a koji tu državu razlikuje od drugih – odnosi se na autoceste. Naime, Belgija je jedina europska država u kojoj su sve autoceste potpuno osvijetljene, a sve zahvaljujući ratnoj šteti koju je naplatila od Njemačke. Zamislite da nama Srbi plate sve što su uništili! Hrvatska bi svijetlila kao Betlehem!
Zaključak? Na prvi pogled ne znam što bih mislila o cijeloj toj priči. Premalo je vremena za bilo kakve konačne prosudbe. Sve u svemu, vrlo zanimljivo iskustvo, a dojmovi uglavnom pozitivni.
Post je objavljen 15.07.2006. u 19:58 sati.