Marketing
TURAM, GURAM, PA NEĆE DA UĐE, MOJE NOGE U CIPELE TUĐE...
Eh, pa da se javim… Nešto me ovi vreli ljetni dani bacaju u ludilo… Ozbiljno… Gubim živce i odbrojavam dane do odlaska na lijepi plavi Jadran. Čak sam i naručila dva badića iz Neckermanna ( obožavam katalog – šoping, nisam vam ja za ona presvlačenja u skučenim kabinama u trgovinama i zgrožavanja same sebe nad onim nenormalnim ogledalima…), hm i to je nekakav dobar znak, jel… Još da kupim neku dobru kremu za sunčanje… Zapravo, ja vam ne vjerujem u ta sranja za bolje tamnjenje, sad ću ja vama otkrit bakin domaći recept za tamnjenje bez po muke… ali, pssssst, to je naša mala tajna…
Dakle, kad se idući put zaletite u trgovački centar kupite:
1 kg limuna
1 kg mrkve
1 l maslinovog ulja
I treba vam velika prazna staklenka…
Lijepo narežete cijele limune na kolutiće ( sa korom ), naribate mrkvu i sve to lijepo zalijete sa maslinovim uljem, stavite u staklenku i negdje na prozor, gdje ima sunca…
Nakon 15 – tak dana procjedite smjesu i… spremni za plažu!
Opet sam skrenula sa teme, baš sam, ono… I tak, dok ludim u ovim vrelim danima, baš sam razmišljala….
Jeste li vi jedni od onih koji skupljaju cipele u ormaru, a vječito su u jednim šuzama?
Ja jesam…
Zapravo, otkako je vruće, ne izlazim iz plavih japanki koje je stara još prije par godina kupila u DM.u…
I tak, dvajst šestog šestog, slavila ja brzdej i izađem dopodne sa curama na kavu…
Ono, nema problema, povezla se ujutro sa starim, jel, kak ide na posao, pa da ja ne idem pješice za bezveze…
Da vam prvo objasnim, živim u malom gradiću, kojeg cijelog moš obići za desetak minuta, pa je meni, recimo 2 km od centra puno…
Toliko o mojoj percepciji udaljenosti…
Ugl, otišla ja sa društvom na kavu i sad hoću se dignuti da platim račun, kad pukne japanka i to na onom gornjem dijelu koji spaja dva kraja… Ma znate na koji dio mislim, ne?
I pita mene frendica šta ću ja sad, kažem ja, pa pješice ću kući…
Kaže ona, jel bosa, a ja sva važna, pa da, jao, pa nismo u džungli da ću se napikat na neku beštiju…
I platim račun i bosa izađem na vreli pločnik… I bilo OK, dok sam bila u hladu, kad ono na suncu…
Ajme, majko moja, vrelo da ne moš stajat… A nigdje hlada… I uhvatim ja trčat ko manijak, prođem nekih 20-tak metara i ugazim u travu, samo da nisam na vrelom betonu i nazovem starog… A ono, prizor je bio baš za 10, jer sam stajala na mjestu gdje se obično stopira, u prugastoj haljini, bosa, sa grimasom boli na licu… A par koraka od mene stoje dva čiče kraj traktora, gledaju u mene i vrte glavama… Vrtila sam i ja cijelo popodne, dok sam zamatala tabane i mazala ih sa Aloe Verom…
I, ajd, prošlo par dana, ja i zaboravila na to, kad sam išla po svjedodžbu…
Ovaj put sam uzela bijele balerinke koje mi već godinu i nešt stoje u ormariću…
I sva zbigecana, nakon kilometar i nešt, osjetim kak me žuljaju… Bol je postala neizdrživa, pa sam bila prisiljena, dosta blizu škole, skinuti balerinke i opet, pogađate – bosa prehodat…
Ajd, fala Bogu, bilo je rano dopodne, pa nije sunce još zapržilo…
Uf, taj sam put baš bila bijesna ko ris!
A staroj žao, pa sam onako bosa otišla s njom do prve trgovine i kupile smo dva para japanki poslije…
I ajd, dokotrljala se ja do kuće i sve OK…
Ali, to još nije sve…
Tko bi pomislio da će te boli prestat…
Prošli tjedan idem ja do grada, popodne i uzmem neke jebene bijele japanke sa cvijetom koje je stara kupila, pa eto, da ne ispadne sad da bezveze stoje u ormariću…
I opet, na pol puta, počnu žuljat i to sa strane…
Ja gotova…
Ono, skoro dobila fraz!
I kupi stara jučer još tri para i to kod Kineza…
Mogu vam reći da me te cokule nisu još iznevjerile…
Baš sam si razmišljala zašto imam toliki peh sa cipelama ovo ljeto…
Možda me kažnjavaju zato što ih ne nosim? Hm, tko zna…
Pa, eto, ako nekome budu falile japanke, ja imam šest pari…
Pa si birajte…. Hehehehe…
Post je objavljen 15.07.2006. u 19:06 sati.