Isto tako, navodno Haaško tužiteljstvo traži obnovu postupka protiv Tihomira Blaškića nakon što je dobilo sasvim čvrste informacije o postojanju Blaškićeve zapovijedi za ratni zločin u njegovoj zoni odgovornosti.
Navodno, Haaško tužiteljstvo posjeduje sasvim uvjerljive dokaze da su za tu zapovijed znali Ante Nobilo, njegov stručni suradnik Josip Perković, Markica Rebić šef SIS-a, i njegov suradnik Stipan Udiljak.
Među tim dokumentima su i oni koji potvrđuju da su "usmene zapovijedi Blaškića vezane uz napad na Ahmiće uključivale i zapovjedi da se počine zločini". U napadu snaga HVO-a na Ahmiće 16. travnja 1993. ubijeno je 116 bošnjačkih civila, većinom muškaraca u dobi za vojnu službu.
Tužiteljstvo u zahtjevu, među ostalim, navodi kako su dokumenti MUP-a Hrvatske na temelju kojih je Blaškiću smanjena kazna bili krivotvoreni, odnosno izmijenjeni kako bi se prikrilo da se oslanjaju na tvrdnje Blaškićeva branitelja Ante Nobila o paralelnoj liniji zapovijedanja za koje ne postoje dokazi.
Taj ključni dokument, koji je prvo oslobodio, a onda doveo u ovakvu situaciju Blaškića, jest izvješće MUP-a RH koji dovodi do saznanja da pokolj Muslimana u Ahmićima nije naredio Blaškić, nego da su krivci Darijo Kordić i čvrsta linija HDZ-a, koji su izdali ilegalnu zapovijed o pokolju. Žalbeno je vijeće bilo time impresionirano. Istražitelji su u međuvremenu otkrili originalni dokument MUP-a, dvostruko veći i u kojemu nije izbrisano ime “izvora”. Kada su otkrili da je riječ o, apsurdno, Anti Nobilu, branitelju Blaškića, zaključili su da je riječ o krivotvorini.
Kad sam upozoravao uglednog kolegu iz neavnosnog dnevnog lista na Nobilove muljaže, odgovorio mi je da ta tema ne zanima čitatelje njegovih novina jer je navodno riječ o nekim prastarim događajima. Samo par dana nakon što je odbio moj pristup slučaju Nobilo, u panegiricima je pisao o knjizi Jasne Babić "Urota Blaškić", gdje se spomenuti odvjetnik izdvaja kao glavni lik, te s njim objavio hvalospjevni intervju.
Predugo se bavim istraživačkim novinarstvom da bih pisao panegirike ljudima za koje znam da to ne zaslužuju. Nikad nisam bio toliko lijen i površan da sam se oslanjao samo na izvore koji bi me zadužili da bih im hvalospjevima trebao vraćati usluge.
Sukus priče o podmetanju lažnog izviješća MUP-a iz 2000-e leži u činjenici da je Vlada Ivice Račana preko zamjenika premijera Gorana Granića, kojeg su brifirali Ante Nobilo i Josip Perković, progutala foru da u Haagu treba uvalitiDariju Kordiću kako bi se pomogloTihomiru Blaškiću, te simulirati procesuiranje ahmićke četvorke kako bi se opstrukcijom, proces upropastio.
Jasna Babić je zamjerila Franji Tureku, tadašnjem ravnatelju SZUP-a da je kriv što je izvor koji je dao ključnu informaciju stavljen također na optuženičku klupu u svojstvu jataka.
Anto Nobilo je na ekspresnom procesu gdje su svi optuženici oslobođeni optužbe zbog nedostatka dokaza, zastupao Željka Stipića.
Da bi amortizirao učinak optužbi za koje je znao da će stiči iz Haaga, Anto Nobilo je neki dan podnio kaznenu prijavu protiv bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt jer je kod Stankovića u Nedjeljom u dva izjavila da je njegov klijent Krunoslav Fehir kao i Glavaš trebao biti pritvoren obzirom na vlastito priznanje da je sudjelovao u ubojstvu.
Time je, zapravo, stavio pod lupu čitav slučaj Fehir-Glavaš, obzirom da je evo i Haag ustanovio da je Nobilo kao branitelj u kaznenim procesima sklon špijunskom muljanju.