Marketing
I tako...
I tako…evo i mene s novim postom… konačno! Ha? No dobro, evo što se sve događalo u ovih nekoliko dana. Moram priznati da su ovi praznici do sada bili krajnje dosadni, no nadam se da će se to ipak popraviti… počela sam čak čitati knjige i sad kužim da to i nije tako loše. Često se viđam s naj frendicom, koja ima novog dečka i samo o njemu priča, pa mi je i to postalo neopisivo dosadno. Imam nekakav osjećaj kao da mi većina stvari postaju neopisivo dosadne. I te riječi „neopisivo dosadno“ su postale neizbježne u mom rječniku. Sama sebi postajem neopisivo dosadna...
A sad se vratimo frendici… U zadnje vrijeme se ponaša kao nekakva idiotkinja, samo priča o dečkima i svemu što ide uz to. Čak je počela zamišljati i svoje idealno vjenčanje… smišlja idealnu priliku kako se što prije „pohvatat“ s onim svojim, il s bilo kojim drugim, ne znam što joj je, svaki dečko kojeg vidi joj je presladak, očito ju je sunce pošteno puklo u glavu… a četrnaest joj je godina tek… ali što mogu valjda će ju proći, ipak je ona moja frendica. Ja joj na to sve kažem samo da se živi dok imaš slobodu i mladost, a za dečke i udaju će bit vremena. I mislim da ljude baš i ne možemo mijenjati, već ako nam je doista stalo do njih, bolje da ih prihvatimo onakve kakvi jesu.
Dosta sad o tome, prijeđimo malo na nogomet. Gledala sam finale svjetskog prvenstva i naravno da sam navijala za Italiju i naravno da mi je drago što su pobijedili. No ipak mi je žao što je Zidaneova karijera završila na takav grozan način, al što se može, takav je život. A koji je to nogometaš, prava nogometna ikona.
Sinoć sam bila na rođendanu od neke frendice. Na kraju je sve dobro završilo, što nisam očekivala na početku. Kad sam tek došla zatekla sam samo neke fufice u minicama koje su me gledale kao da su vidjele duha. No nisam se baš previše obazirala na njih. Izgledale su kao da im je mozak manji od makovog zrna, kao da ne znaju radit ništa drugo osim buljit u ljude. Ali uskoro su stigle i moje frendice, pa sam bar mogla živit. A onda su se odjednom stvorila neka tri idiota koji su sa sobom dovukli nekakav laptop na kojem su gledali porniće i puštali katastrofalnu glazbu…Čovječe, kako mi je to samo pilalo mozak. Onda sam ja zamolila frendicu da pusti nešto što se može nazvat glazbom, ona je to, naravno, učinila, a one koze su, nećete vjerovat, na Shakiru počele plesat slavonsko kolo. Svi su ih gledali ko da su pale s marsa, no to njima i nije smetalo, već su se nastavile prosipat. A kad su one završile sa svojim „spektakularnim nastupom“, svi ostali su počeli plesat, a moja naj frendica je s onim svojim kretenom sjedila negdje u kutu. Uspjeli smo ih natjerat da plešu tek kad smo svi morali gibat. I eto tako je završio rođendan za koji sam mislila da će bit čista katastrofa i uzaludno gubljenje vremena. No dobro, vremena ionako imam na bacanje, uostalom, sve je više-manje dobro završilo. Veliki pozdrav:)
Post je objavljen 14.07.2006. u 23:49 sati.