ovo je samo jedna pjesma..koja je posvećena samo jednom dječaku duge plave kose..i nebeskih plavih očiju....tada sam još vjerovala...
Bilo je dana...
U mojoj sobi
još uvijek isto je sve,
i dim svijeće
nad praznom sobom se vije...
Kada si rekao da je kraj...
moje tužno lice i ljudi bez ciljeva
i ja...tamo negdje među njima.
Rekla sam da neću pisati
tužne pjesme...
Obećala sam ti uvijek pjevati
našu pjesmu...
Jer bilo je dana...
Onih dana...
Kada sam još vjerovala
u tu pustu riječ...
Da! Vjerovala sam...u ljubav...
Post je objavljen 14.07.2006. u 19:24 sati.