... iako ne vjerujem u uspjeh. A uspjeh ne bi bio da netko odjednom promijeni mišljenje u sasvim suprotno, nisam baš toliko bedast.
Uspjeh bi bio da netko od ovih žestokih protivnika samo razmisli o svemu o čemu mu se govori. Da ostavi mjesta samo za mali upitnik.
Ljudi prije svega lažu sebi. Poriču svoje želje, maštarije, svoja tijela i male "greškice" u svom mentalnom sklopu koje ih malo odmiču od čiste katoličke verzije ljubavi koja za cilj ima produženje vrste. Greškice koje ja nazivam zdravim, istinitim, ljudskim.
U čemu je razlika između moje isključivosti prema nevjeri i vaše prema u postu niže navedenim slobodama?
Nevjera se (kao što sam već par puta napisao) temelji na laži, prijevari. Ona je negacija povjerenja na kojem se treba temeljiti veza između dvoje ljudi. Ona je napad na sve ono u što jako vjerujem. Tu sam isključiv. U mom dvorištu ona nije poželjna. Jer uvijek ću svoje probleme pokušati riješiti tamo gdje su i nastali. Ako ne može - zna se. Razlaz. Bez laži, prijevara i američkih trendy-filmova. Čista situacija za nove početke. Moje oružje u životu je iskrenost. Moj najveći plus. Zbog kojeg vam mogu reći sve što poželim. Tko me je upoznao uživo zna da je ovo pisanje jako blizu onog što se ušima može čuti. Kada bih živio laž, razbolio bih se.
Ja ne idem na blogove koji su mi fuj i bljak. Ako se ne možete suzdržati od fašistoidnih komentara moja preporuka vam je već spomenuti iksić u gornjem desnom uglu.
Hvala lijepa.
Odakle vam pravo da dovodite u pitanje ljubav između ljudi koje ne poznajete? Nije li to ružno? Jeste li vi sjedile s njima uz piće i razgovor? Jeste li vi gledale sve one znake pažnje koje se ne viđaju na svakom koraku?
Znam, sad ćete reći kako ni ja nemam pravo dovesti u pitanje weekendlove (moj novootkriveni sinonim za određenu pojavu, molim ne povezivati sa stvarnim likovima)... Mene ne zanima ta ljubav. Postojala ona ili ne. Neka drugi razmišljaju o njoj. Meni smeta laž i neriješena situacija. I izigrano povjerenje. Održavanje fasada pred drugima.
Pričate o vezanosti seksa i emocija?
Vibratori su sve traženija roba. Blago njima, to su najvoljenije naprave koje je čovjek ikad izumio. Vibratori su emotivno obožavani. Jer bez emocija nema ni seksa, dakako.
U životu sam shvatio koliko je važno prije svega poznavati sebe. Imao sam hrabrosti pokušati sve ono što neke druge mori cijeli život.
Možda ja prvi ne bih mogao. Možda ne bih mogao podnijeti činjenicu da moja ljubljena dva metra dalje uživa s drugim. Aa? Možda ne bih. Što bi to značilo?
DA SE BOJIM. DA JOJ NE VJERUJEM.
Dakle, što bi bila ta moja ljubav? Kerov ku*ac. Ako bi zbog toga pukla, nije ničemu ni vrijedila.
Swing kakvog ga ja vidim nema veze sa seksom bez ljubavi. Jer ja ga vidim ko nešto u čemu dvoje ljudi koji se vole i poštuju sudjeluju ZAJEDNO i svojevoljno. Dakle, pozor... Ja pričam o TAKVOM swingu.
A zašto bi dvoje ljudi to trebali raditi? Nitko ne kaže da bi trebali. Svakome po volji. Ali nešto slično će sigurno trebati u životu.
Sjećam se najboljeg seksa u mom životu. Trajao je 6 godina. Sjećam se i krize kad sam zamišljao da je neka druga u mojim rukama. Iako su u seksu s njom pucali kreveti. Mi nismo odabrali jedno drugo za život. Nismo ni od samog početka. Ljubav ne bih uplitao u tu priču, iako neću isključiti bar malo njenog postojanja.
To je bilo 6 godina. Pokušavam zamisliti 18 godina. Ili 30. Ne ide mi baš. Zašto? Jer se poznajem. Rutina ne znači ljubav. Rutina je navika. Rutina ubija.
Singerica se pokvarila. Što ćemo s njom? Znam... Staviš na nju heklani milje, vazu s cvijećem i slikaš ju gostima.
Gaće odeš pokrpat kod susjeda.
A trebala je trajati zauvijek. Al ju nismo pazili. Nismo ju ni podmazivali ni čistili, pa je vječni stroj ipak krepao.
O čemu pričam? O radu na vezi. Na odnosima. Na povjerenju. Na komunikaciji. Ovo je ponajmanje priča o swingu.
A on nipošto nije isključen kao opcija. A dvoje koji imaju povjerenje, iskrenost, komunikaciju ne moraju se bojati ni toga. Jer oni možda (vjerovali vi to ili ne) znaju da je osoba s kojom se ujutro bude ona koju u životu vole.
I ne kažem da svi oni imaju takve pobude. Ne. Neki silom vuku ono drugo u to. Neki ni nisu parovi, tak smiješni foliranti koji bi umočili dok im žena radi ("ona sad nije mogla doći"). Ili dok brani svoje čiste stavove na ovom blogu.
Neki bi trojce jer su im žene "konzervativne". A ja se odmah sjetim priče iz 5-godišnjeg braka... Kad bi ja svom Z. u seksu rekla "Jebi me!", on bi mene odmah ostavio. Možda Z. misli da mu je žena konzervativna. Pa traži neke slobodnije sa strane.
Koliko strahova i neiživljenih želja nosite u sebi? Koliko toga ste se bojale reći partnerima? Kakva vam je komunikacija s njima?
Ne odgovarajte meni.
Prvo sebi odgovorite.
Ja sebi želim nekoga s kim ću i nakon 20 godina prošetati gradom držeći se za ruke. Nekog koga ću i nakon 20 godina ponekad poljubiti pred djecom.
I apsolutno vas se ne tiče na koji način ja to mislim postići.
Niti ja tvrdim da to baš MORA biti swing.
Post je objavljen 14.07.2006. u 18:00 sati.