Odavno več se nismo vidjeli,
a tvoj prijatelje nepitam
ne želim priznati da neznam
što se s nama to zbilo za tren
svake se noći tiho pomolim
sa željom da te sutra ugledam
i sve bi dala da si samnom tu
za tren
da znaš, da znaš kako pogled me tvoj još boli da znaš kako srce te moje voli da znaš kako sam tužna bez tebe da znaš uvijek bio bi tu u mome sjećanju
sve poćinje od prvog proljeća i ova tuga koju osjećam slomit će srce ta tren
Da znaš kolko suza sam isplakala da znaš i da nisam se pokajala da znaš kolko tužna sam bez tebe da znaš uvijek bio bi tu u mome sjećanju, da znaš
u mome životu barem kratko dušo bio si sve, i kako vrijeme ide vidim da mi ne ide i kud god krenem kud god pođem samo za tebe znam priznajem od tog trena sebi ja ne pripadam kao u nekom filmu cjeli moj se srušio svijet, ćekam da se nešto desi, ćekam preokret.......