,decay.blog.hr" />
Marketing
"Oko je organ mnogih životinja i čovjeka koji služi pretvaranju svjetlosti u živčane impulse. Ljudsko oko je parni organ koji djeluje slično fotoaparatima i kamerama: prozirni prednji dijelovi oka lome zrake svjetlosti projicirajući umanjenu i obrnutu sliku na fotosenzitivnu mrežnicu gdje se u specijaliziranim živčanim stanicama obavlja pretvorba u električne živčane impulse.
Očni mišići su mišići koji pokreću očnu jabučicu. Tri su para očnih mišića: dva ravnih, i jedan kosih. Oko se lakše pokreće u horizontalnom nego u vertikalnom smjeru radi položaja očnih mišića. Zato nam se visina predmeta često čini veća od širine. Pomoću pokreta očnih mišića možemo djelomično utvrditi udaljenost u prostoru."
izvor: wikipedia
leća, rožnica, zjenica, šarenica, bjeloočnica, optički živac, mrežnica i još tko zna što
no što je to toliko posebno, čarobno, nevjerojatno baš u njima, u očima? mislim, svatko ih ima (ok, večina), isto kao ruke, noge, usta, uši...većinu organa... ali ipak, oči su ono nešto kroz što vidimo svijet, gledamo druge, sebe. iste te oči mogu biti uplakane, mogu biti nasmijane, mogu jednostavno gledati u prazno...
jednim pogledom možeš reći sve što riječima nikad ne bi mogao izraziti, jednim pogledom možeš rasplakati ili pokloniti osmijeh.
samo oči toliko toga mogu reći o nekome, one su zrcalo duše...
naravno, kada pričamo s nekim, bilo bi donekle kulturno da ga se gleda u oči... jer je onda s jedne strane komunikacija umnogome lakša. mimika, oči, usta, sve to u savršenom skladu nadopunjuje ono što imamo za reći...
ne znam, recimo, ljudi sa smeđim očima djeluju "toplije", a oni s recimo plavima "hladnije"... no, i to se razlikuje od osobe do osobe... znam curu koja ima prelijepe plave oči, a ipak djeluju tako okrutno, hladno... a moja frendica, također plavooka, zrači tolikom ljubaznošću, osmjehom i toplinom da ju rijetki mogu nadmašiti... mislim da to sve ovisi od osobnosti... i smeđe oči mogu biti itekako okrutne... onako sasvim neke bijesne da ne znaš što je sada oodređenoj osobi u glavi... o zelenim i crnim očima ne mogu baš previše pričati, jer baš i ne znam previše ljudi koji imaju baš onako zeleno-zelene oči, da to sad ne vuče na smeđe ili plavo, ili da imaju toliko crne da to nisu samo malo tamnije smeđe
a nije samo boja, več i oblik, samih očiju, ili pak šare na šarenici.. obrve, položaj očiju, sve se to dodaje u krajnji dojam samih očiju. no, u svemu tome ima i varke, jer čak i najopakije oči mogu dočarati osmijeh, što pak mijenja cijelo lice. samo jedan osmijeh i več ste sasvim druga osoba.
skirvene ispod sunčanih naočala, šiški ili kape, one su uvijek tamo, sjajne, kako bi vidjeli što više od ovog prolaznog svijeta.
igra svjetlom, iluzija i optičke varke, sve je to u nama, male mane našeg savršenog oka.
svaki dan vidite nebo, svaki dan gledate voljene, upijate svjetlo i boje... svaki dan, uzimate oči zdravo za gotovo, ni ne misleći na mogućnost da ne daj ti bože jednom više ne možete gledati zalazak sunca, da više ne možete pogledati nekoga u oči...
slijepi ljudi, njih možda najviše žalimo od svih, jer po našem mišljenju ništa ne može nadoknaditi savršenstvo tog optičkog organa. no, koliko god slijepima možda bilo teško, oni koji se recimo rode slijepi, jednostavno ne znaju što gube. njima su uši i ruke i nos njihove oči. mogu osjetiti boje preko opipa! a mi jedva da osjetimo kada nam recimo kolač izgori u pećnici.
naš najdraocjeniji organ, a mi ga ne cijenimo dovoljno. srce? pa, mnogi misle da je ono najvažnije... ali, da ne vidimo, da smo slijepi, koliko bi dali za samo jedan pogled na nebo? samo još jednom vidjeti oblake, sunce, plavetnilo... mislim, to je ono, da ne znamo iskoristiti ono što imamo, jednostavno ne poštujemo sami sebe. koliko ljudi bi moralo nositi naočale, a jednostavno ih ne nose jer im ne stoje dobro, ne idu im uz lice, uvijek zaborave stavit i slično.. i onda cmizdre kada im jednog dana bude prekasno, pa neće vidjeti više ni prst pred nosom!
toliko zasad o tome...
za kraj samo jedna slikica, mala varka:
vozdra i xoxo
Post je objavljen 23.07.2006. u 08:40 sati.