Marketing
Katarza
Nakon toliko godina ... Nakon toliko dana .. preko mjesec dana učenja po 8, 10 pa sve do 14 sati na dan ... Da li je moguće da se meni isplatilo? Da sam dobio ono što sam zaslužio. Ne želim vjerovati u to, Ne želim tvrditi da je, jer se uvijek razočaram. Ne znam što bi više mislio ...
Razmišljajući o daljnjem obrazovanju tokom srednje škola mnogo nas ima koji "prođemo" mislima kroz sve fakultete, uključujući ja. rijetki su oni ... i naravno, blagoslovljeni, koji već u osnovnoj školi znaju što će u životu raditi. Ja sam htio sve i svašta, od medicine pa do akademije ... itd. Da bi na kraju stao na biologiji ... mojoj najvećoj ljubavi. I znam da ću se cijeli život gristi što nisam pokušao upisati to, ali eto ... život te odvede u drugim smjerovima. Druga moja najveća ljubav je gluma ... no, akademiju prekrižite odmah u glavi jer niste ni Nera Stipičević niti Petra Sanader koje vjerojatno imaju neizmjerno puno talenta, ali i sreću da su upletene u takav splet okolnosti. I tako sam ja vrtio i vrtio i napokon shvatio što ja želim raditi u životu ... novinarstvo ... televizija. I nisam skretao misli sa toga. Do negdje 4 srednje, kad mi je jedna određena osoba stavila bubu u uho ... ekonomija. U prvom razredu ekonomiju sam prezirao ... i nikad nisa mislio da će se to ostvariti. I mogu Vam reći ... iskreno ... to su čisti stereotipovi i predrasude ... ljudi tamo niti su glupi niti je lako upisati taj faks. Ono što je stvarna istina je da je to stvarno zanmljiv faks koji kad završite imate svijet na dlanu ... možete raditi u turizmu .. marketingu ... na tv. .. odnosi s javnošću ... sve i svašta. I možete biti daleko od tih mrskih brojki ... to spominjem za one koji ne vole matematiku kao ni ja. I eto, upisao ... Novinarstvo ... ne ekonomiju. I štrecnulo me nešto kad sam gledao rezultate za novinarstvo. Sto tisuća pitanja ... šta ako sam upao ... šta ako nisam, ipak mi je to prvi izbor ... tu sam se već upisao ... jednostavno rečeno, na sto muka. Da bi vidio da sam upao izvanredno ili ako se crta pomakne redovno uz plaćanje .. no to je sve nesluzbeno. I sto sad? Odgovor koji nisam trebao dugo čekati ... bio je tu uz mene ...
Vidite, život Vas vodi u neočekivanim smjerovima ... otvara i zatvara mnoga vrata i puteve ... I ako Vam nešto želi reći, život, Bog .. ili nešto treće ... onda to slušajte. Tako sam i ja poslušao ... Od svi ljudi koji nisu upali ... ja sam dobio tu šansu i neću je ne iskorisiti i još gore kasnije se gristi ... Upisati ću dva faksa ...
Nemoguće? Ima i gorih ... uzmu farmaciju i medicinu ...hm, mislim da takvi nemaju života. Ja sam uzeo koliko toliko dva lakša faksa. I zaboravih Vam reći, ekonomiju nije tako teško završiti ... to Vam je još jedna prednost. Nije ni jedan faks teško završiti ako si spreman dati sve od sebe i žrtvovati se. Tako da ... život me vodi, vidjet ćemo gdje će me odvesti.
Priču nisam još napisao. Nikako se ne mogu prisiliti da sjednem i napišem taj zadnji nastavak. Pratila me kroz kraj jednog razdoblje u životu i njenim završetkom završava to razdoblje. Drago mi je da sam odabrao takav kraj priče ... vidjet ćete.
Želim samo da još prođe ovih 2-3 dana da sve to dođe u red. Da sjednem, napokon i napišem taj zadnji dio. Da završim s tim razdobljem .. uzmem iz njega najbolje, otisnem se i odem na puteve koje mi je život otvorio, spremno čekajući njegove izazove ...
Sjesti ću i napisati taj zadnji dio ... da napokon završim ... udahnem i doživim -katarzu.
Post je objavljen 14.07.2006. u 13:58 sati.