Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka budu posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti ni ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali,jer,zaboga,koga se to tice.
Koga se to tice,to sto si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko,
istorija koju,klecajuci,obidjoh uzduz i poprijeko.
Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,ni u jednom"Ko je ko".
Ali za mene ti si sve,kao vojniku u prvi dan mira
krevet i suze i cvijece u vazi.
Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
Post je objavljen 14.07.2006. u 12:38 sati.