Marketing
SMISLOV – BOTVINNIK III – PUT
U kooncertnoj dvorani hotela «Sovjetskaja» od 4. ožujka do prvih dana svibnja 1958. godine igran je treći meč između Smislova i Botvinnika.
Ukupan score između ove dvojice velemajstora iznosio je 35:34 u korist Smislova, a zajedno s turnirskim partijama bio je 24:21 uz 46 remija u korist Botvinnika.
Analizirajmo ipak, koji su pravi uzroci Smislovljevog poraza. Je li u pitanju zdravstveno stanje?, ili pak, takmičarska forma? – Najzad možda, bolja teorijska pripremljenost suparnika?
Istina, Smislov je poslije druge partije obolio od gripe. Zatim je došlo do druge grješke u trećoj partiji i ispuštena prednost u slijedećoj, što bi se objektivno moglo pripisati njegovoj nepotpunoj rekonvalescenciji. Ipak, u većem dijelu meča, nije igrao najsigurnije, niti je iskazao raniju formu. Uz to, nije najbolje igrao prijelaz iz otvaranja u središnjicu i to u nekim ključnim partijama koje nisu bile tipične za njegov uobičajeni precizni stil. Konačno, mnogi su Smislovljev neuspjeh, pripisali prvenstveno njegovoj nedovoljnoj fizičkoj i teorijskoj pripremljenosti. Razumljivo obligatno slab start izbacio ga je iz ravnoteže, dok se arsenal teorijskih novosti već iscrpio. Nasuprot njemu stajao je protivnik željezne volje da ponovo povrati izgubljenu «krunu», ali radikalno obnovljenog repertoara. Štoviše, po stilu Botvinnik je ostao gotovo isti, s ranijim vrlinama i manama, i dalje dajući prednost pješačkoj strukturi nad dinamikom figura. Ali je zato temeljno renovirao svoj repertoar i zaigrao otvaranja i varijante za koje ranije nije mnogo mario. Uostalom, sa stanovišta teorije otvaranja, ovaj meč je dao svoj značajan prilog s nekolicinom dobro odigranih partija mada u pogledu stvaralačkih odnosa nije donio novo gledanje. Sve u svemu, nameće se mišljenje da je Botvinnik uglavnom izdržao, ali na žalost nije uspio podrovati temelje Smislovljevog dinamičnog stila. Trijumf Botvinnika došao je upravo u vrijeme velike turnirske dominacije Smislova.
NA ŠAHOVSKOM PRIJESTOLJU SAMO GODINU DANA
Vasilij (Vasja) Smislov je strašno kratko vladao – samo godinu dana, presjedao je na šahovskom olimpu i titulu je vratio istom šahisti od koga je prije godinu dana preuzeo.
Da nije morao izaći na revanš mogao je duže i mirnije provesti na nebeskim visinama, jer su još uvijek svježi utisci kad je Smislovljevu figuru pokrivao lovorov vjenac, tada je bio krajnje dostojanstven i čudno zagledan u neke daljine kao da se prisjećao svih prepreka i iskušenja kroz kojia je prolazio na svom trnovitom putu. Dvije pobjede na turniru kandidata, skoro nemoguće. Ipak, Smislov je napravio podvig. Onda dva matcha s Botvinnikom. Dakle, sve dvostruko više nego što je bilo potrebno drugima. I najzad, nema odmora ni predaha na lovorikama. Čitav taj nadčovječanski napor pao je u vodu nakon godinu dana i razumljivo svakog bi obeshrabrilo, ali trideset sedmogodišnjeg šampiona ne. Zadržao je svoj suvereni mir i kao da je izgledao nepomućen. Nije krivio toliko svoju formu, koliko svoje zdravlje.
Smislov nije šahovski fanatik, taj nesuđeni operni pjevač kad se udaljavao od šahovske scene, veaćao se najčešće svijetu glazbe, svijetu koji mu je možda još bio i najbliži. Tako je zacijelivao rane, prikupljao novu snagu i tražio inspiraciju za nove podvige.
Za njega, Vasju Smislova, eksperti tvrde da je među suvremenim velikanima, bio taj koji je donio najveći broj novih ideja. U Španjolskoj partiji, Francuskoj obrani, Caro-Kannu, čak i u nepravilnim sustavima. Međutim, ovaj velemajstor posjeduje intuitivno poimanje kako se održava ravnoteža ili postiže inicijativa, a izvanredno je jak u konačnici. Kažu, da nije pristalica «bubanja», da ne voli mukotrpno učenje i pamćenje mnogih varijanata, kako sve više traži moderno vrijeme.
Osvrćući se na svoj treći meč sa Smislovom, kada je Botvinniku pošlo za rukom slaviti pobjedu, od dva boda razlike i na taj način ponovo povratiti izgubljenu titulu, on je tom prilikom izjavio: «Za svoj treći nastup sa Smislovom, pripremio sam jedno iznenađenje, inače omiljeno Capablancino oružje Caro-Kann. Zanimljive su se stvari desile u petnaestoj partiji, kad sam upravo vodio sa tri boda razlike. Ovu partiju je Smislov prekinuo u lošoj poziciji. U nastavku dva poteza pred kontrolu vremena, ja sam se zamislio i prekoračio vrijeme. Poslije partije Stahlberg mi je rekao da me htio upozoriti na vrijeme, ali da pravilnikom nije imao pravo na to, pa je upozorio da će ubuduće suci imati pravo svakog igrača po jednom opomenuti u vezi sa satom. Inače, tijekom čitavog meča, Smislov je bio jako neurozan, stalno se nešto žalio sucu. Jednom čak uopće nije došao na nastavak, a što je najvažnije, naravno i najžalosnije on se nije pojavio ni na završetku meča. To nije ispravno, a mislim da me je Smislov i potcijenio.»
Za manje od desetljeća, Smislov je odigrao tri matcha s Botvinnikom (ne računajući slavni meč petorice 1948. godine), svatko od suparnika dobio je po jedan dok je jedan završen neriješeno. Do kraja su se upoznali, do tančina proučili partije i savjesno prostudirali stil. Ukratko uzevši, otkrili vrline i mane, i «Ahilove pete».
Post je objavljen 14.07.2006. u 09:08 sati.