Prije 5-6 godinakod sestre sam ugledala jednu knjigu. Tada to nije bila nikakva posebna knjiga. Sasvim obična, i ja sam je počela čitati. Iako sam tek tada naučila čitati i malo sam sporije čitala , pročitala sam prvih 30 strana i tada sdam zatvorila knjigu jer mi je bila prestrašna ( imala sam 7 godina).
Te je godine izašao film napravljen po toj knjizi i ja sam ga otišla pogledati u kino sa svojom sestrom. Film mi se svidio i privukao me svojom čarolijom i ....zapravom neznam čime...bio je magičan iako ne toliko koliko knjiga. Taj film , a i knjiga koju sam počela čitati kod sestre zvala se Harry Potter i kamen mudraca. Sjećam se prve Hp knjige koju sam dobila. Bilo je to jednog Uskrsa od moje druge sestre- Harry Potter i zatočenik Azkabana. Počela sam je čitati iako nisam pročitala drugi dio. Potpuno sam se zaljubila u taj svijet. Tada je sve to krenulo. Pročitala sam sve nastavke. Treći dio sam pročitala trinaest puta. Sjećam se kada je u ljeto 2003. izašao peti dio. Pošto tada nisam znala engleski- ne dobro, nisam mogla pročitati Hp5 na engleskom. Zato sam čekala sa nestrpljenjem da ga pročita moja sestra koja je isto voljela čitati hp. A kad je izašao na hrvatskom , sjećam se da je to bilo 11. 10.( nisam sigurna) , ali sjećam se da sam ga ja dobila točno u jedanaest sati ,prije knjižara ( neću pisati zašto prije knjižara jer je to duga priča).Bila sam jako uzbuđena, a najteže mi je padalo to što sam morala ići u školi popodne. ( bio je utorak) .Svaki dan bih se vraćala kući sa željom da čitam Hp5. Pročitala sam ga 11 puta.Hp 6 je izašao prošle godine. Mislim da je to bilo 16.07. , a ja sam već 6 mjeseci prije skinula sa interneta nešto što je odbrojavalo dane, sate, minute, sekunde do dolaska hp6. Gledala sam u monitor svog računala i nisam mogla vjerovati da mi je sa svakom sekundom koja je prošla hp6 sve bliže. Zvuči ludo, ali istina je. Hp6 sam već mogla pročitati na engleskom. Iako mi je trebalo 7 dana da ga pročitam ( ipak je na engleskom ), nakraju......pa naravno da sam plakala kad u to djelu umire jedan od glavnih likova....Sjećam se da smo bili u autu i vozili smo se prema moru, a ja sam odjednom počela plakati. Suze su mi tekle kroz lice....Spisateljica je to tako čarobno napisala, a još čarobnije je na izvornom engleskom. I kad sam drugi put čitala isto sam plakala . Neki od "mojih" su mi se smijali....jer nisu shvaćali da je to čarolija.Sada kad sam opisala nešto što je vrlo važno za post moram napisati još nešto pa, ću tada početi pisati glavnu priču .Uvijek sam voljela povijest, stare stvare, palače, tvrđave, dvorce, mistične stvari, crno....To je veoma važno za ovo što ću dalje napisati.
Prošle, a i ove se godine dosta toga promijenilo. Još kao mala sam imala problema sa kilažom. Prošle sam godine jednostavno stala tome na kraj. Smršavila sam 13 kg i narasla 6 cm.No, to i nije tako važno za ovo dalje što ću napisati. Još na početku prošle šk. godine, sve je bilo u redu. No, jednoh sam dana u školu odjenula zapravo sasvim normalnu odjeću , ali bila je malo čudna.....Pošto ja živim u tako ....dosta primitivnoj sredini...gdjeljudi prihvaćaju samo one koji su kao "normalni"., moja pojava u školi je izazvala .........vikali su za mnom "VJEŠTICA". Bilo je dobro to što je škola bila ubrzo gotova, završilo je prvo plugodište. Za vrijemezimskih praznika ja sam obojila kosu u crno. Zapravo je nisam obojila pravom bojom nego sam je obojila kanom. Ja inače imam dugu kovrčavu kosu....mnogo kose.....nije da je ja ne volim , ja je obožavam,ali ona je bila jedan od krivaca za ....Kad je počelo drugo polugodište ...nitko nije zaboravio na Vješticu. Moja kosa koja moram priznati stvarno izgleda poput vještićine, nije da je loša i ispucala nego je ima mnogo i meni je lijepa i baš zbog toga što izleda čudno , ja je volim. Uglavnom, ona je pridonijela Vještici.Tome je pridonijelo i to što volim crnu boju i volim se oblačiti u crno , ali sam zapravo jako vesela osoba. Kad bih za vrijeme odmora došla na WC svi su odjednom počeli izgovarati riječ vještica, kao da su bili opsjednuti, hehe. A, kad bih prolazila hodnikom za mnom bi vikali vještica. Kad bih došla u neki drugi razred za vrijeme nastave nekima je izletjelo Vještica, tako da su učitelji to primjetili.To nije prestalo. Sad kad je gotova škola, još uvijek kad sretnem nekog ,još uvijek mi govore Vještica ,. Samo bih željela da govore malo tiše da ih ne čuju svi ljudi oko nas jer...nije baš ugodno. Molim vas samo da me ne optužujete......