
Tijela ispružena odmaram u hladu ...
Društvo sad mi pravi omiljena knjiga ...
U zaborav sakrivam mišljenje o radu ...
Odmor za Dušu...sad jedina je briga...
Dok mi koža smireno dodiruje tlo ...
Vrbino je granje suncobran što štiti ...
Da zrake od sunca ne nanesu mi zlo ..
Pa da sutra ne moram tužne suze liti...
Miris trave prožeo je nosnice i pluća ...
Tihi vjetrić šaputavo prolazi kroz kosu ...
Kamenčići nalik su na pečnicu kad je vruća ...
I ne štede zagrijati nogu mi bosu ...
Osjećam da aura se u daljinu kreće...
Dodiruje svakoga tko na put joj stane ...
Pogledi se susreću ... cvjetaju od sreće ...
Na razgovor il ' šutnju ... kako koga mame ...
Ja zatvaram oči ... prepuštam se letu ...
Unutarnjem zaronu što zemlju osvaja ...
Susrećem pčelicu dok odmara se na cvijetu ...
I ponekog malenog umiljatog zmaja ...
Putujemo ... prolazimo ... po stranicama knjige...
Svaka strana ima za me bajkoviti kraj ...
Bez imalo straha...bez imalo brige ...
Listajuć' po njoj ja otkrivam sjaj ...
I dok tijelo leži ... čini se da snuje ...
Nesmetano Duša napaja se tako ...
U buđenje me zovu krilca što zuje ...
Da l' snivam il' sam budna...ne razaznajem lako...
Aura se skuplja ... polako se steže ...
Kao štit od srebra prošarana zlatom ...
Ostavljam ja nit sa prirodom što veže ...
Da podigne tijelo kad pošpricam ga blatom...
Tada sjajne niti kao vodopad će pasti ...
Niz kosu i tijelo ... stopala i ruke ...
Odmorena Duša raspjevano će cvasti ...
Izbrisati trenutke težine i muke ...
Post je objavljen 13.07.2006. u 22:10 sati.