Tko smo zapravo mi? Genetika tvrdi da u organizmu nosimo nasljedne osobine svojih predaka. Forenzičari iz djelića ljudskog ostatka pomoću najnovije tehnologije i DNK-a analize mogu utvrditi da li neka osoba pripada osobama odgovarajućeg krvnog srodstva. Tako nakon ekshumacije iz masovnih grobnica otkrivaju identitet ubijenih osoba. Živući svakodnevicu manifestiramo svoje ponašanje prema okolini. I tu otkrivamo sklonosti predaka. Ako ste naprasni, ljutiti i impulzivni, primjerice znaju reći: „ma umetn'o se na svog dida, tak'i je i on bio“. Može biti i ono: „pazi kako lijepo crta, k'o njegov stari“. Za pse koji nemaju rodovnika kažu da su križanci. I mi ljudi smo križanci, a samo se neka ljudska plemena diče takozvanom „plavom krvi“ pa si daju titule plemića, lordova i slično. Lovački psi polažu ispit urođenih osobina ( neki su dobri krvosljednici), a mi ljudi primjerice već u osnovnoj školi otkrivamo talente i sklonosti prema određenim aktivnostima. Ženama koje ne mogu začeti prirodnim putem, to naprave u laboratoriju sa spermijima i jajnim stanicama. Neke žene rađaju djecu koja su nastala od jajne stanice oplođene spermatozoidom nepoznatog donatora. Nerijetko spermu doniraju studenti u brojnim zemljama, koji tako zarade koji dolar i daruju svoje nasljedne osobine budućem djetetu, ma kakve one bile. I žene daruju ili prodaju svoje jajne stanice, pa je situacija slična. Tko se tu pita za korijene? Da li ste nekad primili transfuziju, odnosno krv nekog nepoznatog čovjeka ili žene? Da li ste time dobili i više nego što ste tražili? Križaju se rase, bijele, žute, crvene, crne. Kažu da nije u redu biti rasist, no s time se mnogi ne slažu. U SAD je itekako prisutna rasna podvojenost, no svakim danom rase se sve više križaju, pa su tako nekim bijelcima već spomenutom analizom utvrdili afričko porijeklo. U vrlo rijetkim slučajevima može se dogoditi da otac i majka bijelci dobiju dijete crnca. Tu priroda „povuče“ genetsku kombinaciju i iznenađujuće „baci kocke“. Nikada nisam želio da moje dijete bude „moja slika i prilika“. Jednostavno toliko nisam i ne želim biti narcisoidan, no katkada o svemu ovome razmišljam kad vidim kako mu izgledaju nožni prsti ili mladež na ruci. Mi ljudi za svoje nagone za razmnožavanjem znamo reći da je to strast, požuda i slično, a za životinje velimo: „parile bi se, „zganjaju se“, „cvila se“ i slično. Uvijek volimo naglasiti da smo mi ljudi „viša klasa“ u poretku prirode, a onda svoje najniže strasti otkrijemo kad dođe do ratova, nasilja, sukoba. Niti jedan stvor se ne može toliko ružno ponijeti prema svojoj vrsti, kao što to mogu ljudi. Tko zna čiji se to korijeni manifestiraju na potomcima?
Post je objavljen 13.07.2006. u 14:16 sati.