Zaljubljenost je takva, slama srca, reže žile, traži osmjeh, nešto više od prijateljstva. Ljubav je možda malo slična zaljubljenosti... Zapravo ona zaljubljivanjem i počeinje. U nekim slučajevima. Ljubav je složen osjećaj za koji treba biti spreman davati istom onolikom mjerom koliko možemo i primati...Neki ljudi misle da je ljubavi samo iluzija, prividno emocionalno stanje koje ljude dovodi samo do propasti lilti, uvijek završiš nesretan.
Koliko mi se to puta dogodilo. Razočaranje. Više i ne brojim, netko bi prestao vjerovati, no ne i ja. Naizgled me možda lako izbaciti iz takta, no duboko u sebi znam da me nekoliko poraza ne može dokrajčiti. Znam, da se rizik isplati, ponekad ne, no tko ne riskira ne ne profitira.
Ako se ne boriš za sebe tko će? Tko će umjesto tebe reći što želiš, tko će biti tokliko dobar i sebe zanemariti za tvoje dobro. Samo par osoba u tvom živou, prije svega 1. ljubav roditelja, 2.obitelji, i zadnje, srodna duša.
Znam, djevojka od kojih 15 godina naravno da nije u stanju naći srodnu dušu koja bi za nju sve učinila. Tih godina nema ni tako dubokoumnog dečka, niti ga treba biti, dječja je ljubav to što većina tinedera proživljava. Kad se odraste naučie za koga se treba vezati, tko je onaj pravi... Sada je prerano o tome i govoriti.
Naravno, sve u svoje vrijeme....
Pa do idućeg posta.... pozz; Nani, Iffki, Maji, Niki, Anni, Ivi M, Anji, Kikici, drgecu (aninom dečku), neko tamo dečku, štekici, došenu, tonki, ljudofima sa bazena... a svi vi koji niste nabrojani, svejedno primite moje pozrave i nemojte se ljutiti..............
Post je objavljen 13.07.2006. u 14:07 sati.