STRIJELJANJE U NASELJU BORKOVAC
Desetog maja cetnici su upali u Borkovac.Stanovnistvo je bjezalo prema obliznjim sumama pokusavajuci se tamo sakriti.13 muskaraca,jedna zena i jedna djevojka sakrili su se u blizini naselja.Tog desetog i jedanaestog maja vidjeli su kako cetnici tjeraju kolone uhvacenih Borkovcana prema gradu.
Danju se ova grupa krila,a nocu ulazila u najblize kuce gdje su uzimali minimalne kolicine hrane da bi prezivjeli.
Dvadesetog maja,u devet sati nocu,svi oni vratili su se u Borkovac i razisli po svojim domovima.Cetrdesetogodisnji Abdulah Sulejmanovic u svom domu nasao je ubijenu svoju majku kako sjedi na kaucu.Ubistvo je izvrseno kao i mnoga druga,pucnjem u glavu kroz jastuk.Sve je po kuci bilo ispreturano.Sjeo je preko puta majke.Cinilo mu se da razgovara sa njom.Samo desetak minuta kasnije oko kuca su se zaculi pucnji i prijeteci glasovi.Usplahireno je prisao prozoru i ugledao prizor koji mu je zaledio krv.Bili su primjeceni i sad su ih izvodili iz domova.Svi sa kojima se krio udarani su i dovodjeni na jedno mjesto.Iznad Sulejmanovica kuca,u potoku,samo petnaestak metara od prozora sa kojeg je gledao Abdulah,uhvaceni su postrojeni u jedan red.Pet naoruzanih Srba stajalo je preko puta.
Abdulah je prepoznao Mirka Djordja Todorovica,Milosa Mirka Radica,Milosa Damjana Todorovica i Novaka Stjepanovica Krketa.Peti covjek,srednjeg rasta,star oko 25 godina,ostace mu nepoznat.Tog njemu nepoznatog zapala je izgleda cast da izvrsi zlocin.Abdulah je kao opcinjen posmataro ono sto se zbivalo.Nepoznati je sasuo citav rafal po poredanim ljudima.U posljednji trenutak Abdulah je ugledao kako Hamed Alic svoju zenu Halimu drzi cvrsto za ruku ocekujuci zajednicku smrt.Dok su stajali bili su na svjetlosti,a nakon strijeljanja popadali su u mrak,prema tlu.Ipak je vidio kako je Halima podigla glavu i gledala prema ubicama.Zagalamili su:"Gledaj,ziva je!"Po glasovima ucinilo mu se da su pijani.Jedan od njih zurno je prisao i pucao zeni u glavu.Nakon tog pucnja nastupila je tisina.
Hamedinu Ramic,prelijepu plavokosu djevojku,studentkinju Sarajevskog univerziteta nisu ubili sa ovim ljudima.Odvukli su je na kraj sela,silovali i po svemu sudeci ubili.
Bila je ponoc kad je pokrenuo svoje ukoceno tijelo.Njega nisu trazili.Borkovac je bio pust.Krenuo je napolje,prema lesevima.Priblizavao je svoje lice licima ubijenih i prepoznavao svoje mrtve komsije:Hameda Velica,Mahu Avdica,Muniba Sulejmanovica,Fadila Sulejmanovica,Hajru Hasanovica,
Hamida Alica i Halimu Alic.Pretrazivao je i bauljao okolo,ali vise nikog nije nasao.Zakljucio je da su ostale leseve odvukli negdje.
Vratio se u svoju kucu i zavukao u potkrovlje.Gotovo da se nije micao citavu noc i naredni dan.Dvadeset prvog maja,prije sumraka,u selo je vozeci traktor usao Ratko Zivkovic,Srbin iz Hrance,natovario tijela mrtvih i odvezao ih u pravcu Drine.Dok je jos trestao traktor,Abdulah je zacuo brzo pucketanje.Njegova kuca je planula,dim nadirao u potkrovlje i plamenovi sukljali.Panicno je iskocio kroz prozor i pri padu osjetio zestok bol u kicmi.Ostao je nepomican,nemocan da se pomjeri.U kuci je ugljenisan les njegove majke.Odmah iza toga Zivkovic je ponovo usao sa traktorom,kupeci leseve po naselju.Pored nepomicnog Abdulaha prosao je na dva metra udaljenosti,ne primjecujuci ga.
Nakon svega ostao je sam u Borkovcu.Nadalje ce se tesko kretati i jesti mrvice preostale u par nezapaljenih kuca.Niko od Srba vise nije dolazio u Borkovac,ocito misleci da je tamo citav posao zavrsen...
Post je objavljen 13.07.2006. u 13:00 sati.