Sutra se piči za Opatiju. Playboy Party u Hemingwayu. Dolazi Štef Lupino s tri komada, ja vozim Maju i sprema se veselija noć. Kako u Opatiju dolazimo oko desetke, a tuum počinje u ponoć, postavljam vam par sljedećih te egzistencijalnijih pitanja:
1. Di se može popit veliko Velebitsko u Opatiji?
2. Ako nema velikog Velebitskog, di ima velikog Budweisera, Češkog, naravno?
3. Ako već nema navedenih, di općenito ima jeftine pive?
4. I najbitnije, imam bus u subotu u 6.40 iz Rijeke za Zadar, pa kako već neće bit spavanja – kad ima neki bus iz Opatije do Rijeke pa da ga ulovim na vrijeme? Jel to di piše?
5. Prenesite moje isprike nesretniku koji će sjedit do mene u busu...
Nisam vidio Juniora Slinišu dva tjedna i blago sam lud. Na plaži u Biarritzu upucava mi se australska viceprvakinja u surfanju (lijepa poput šteneta albino tukanice nerotkinje i heterozigotnog gnua iz prvog okota), a ja ko tuljan gledam kikiće kako se oko mene prčkaju u pijesku i objašnjavam koki kako je onaj mali isto glavat i mišlenast ko Rok. Australka se zbriše družit s daskom, a ja se nastavim tupo smješkat mamama koje su vjerojatno mislile da sam teži pedofil – sa skrinsejverom na Juniora i blago sjetnim pogledima na ostalu žgamad sitnozubu. Dobro da me nisu umlatili ko onog fotografa u Dubrovniku ili Makarskoj, di god...
Najtragičnije je od svega što su ga prvo tukla dvojica izbrijanih, pa trojica izbrijanih, pa sva petorica izbrijanih, i kad je konačno stigao do murije, oni mu nisu htjeli pomoć nego su mu htjeli zaplijeniti snimke. Sad slijedi najbolji dio. Fotograf kaže da su policajci nekoliko minuta «pokušavali naći snimke na fotoaparatu, ali ih nisu uspjeli naći pa su ga pustili i najavili tužbu.»
Halo!? Oni su na digitalcu tražili slike i nisu ih našli!? I najavili tužbu. Jer je slikao valove!!!
Strašno. A nisu ni našli onu petoricu koji su ga mlatili. Vjerojatno na Makarsko-Dubrovačkom području ima oko 73 milijuna obrijanih kršnih mladića, pa još provjeravaju. Kao što je i Cvik slučajno pobjegao.
«Ala, šjor Stipe, nemoj me vezat, molin te, fjaka je.»
«Ma dobro Cvik, al nemoj bižat»
«Ma neću brate, evo san reka niki dan u Arenu i Večernji da san se smirija.»
«A onda ti virujen. Ma reci ti meni, jel imaš malo bilega, za dicu... Pa je tlak, razumiš, jugo je, e...»
«A iman nešto malo, ali me onda pusti da utečen.»
«A dobro, ali mi onda posli kad me otpustu a tebi daju dvi godine uvitno nađi posal na sudu u Dubrovniku.»
«A oli je problem šjor Stipe, evo ti kila. Ala, živija»
«Šmrk, uuu, dobar! Živija mali! Liz. Ajme judi, uteče diler, drš'te ga, šmrk, šmrk, liz... Pobiga je kurbin sin, johi mene...»
Naravno da je ova pričica besmislena jer ZNA SE ko dila u ovoj kifli od države. Uvijek sve ide u krug. Dijete od tajkuna se iz obijesti (jer starci trče za parama i nemaju vremena za njega) počne drogirat. Daje pare dileru koji i sam postaje bogat, kupuje policajce, suce i političare i vrlo brzo vlada mjestom i postaje vlast a dijete završi u komuni s ofucanom biblijom i nekim iz hrvatske govnjive estrade ko se dođe slikat s njim za hateve. Niko ne mrda prstom jer svi već imaju sve prste zauzete u tome.
Tko bi pošten i normalan išao u borbu protiv ovakvog sistema. Tko želi biti eliot Ness kad znaš da ne možeš pobijediti cijeli svijet? Ako nije droga, onda je oružje, ako nije oružje – onda je nafta. Krug je zatvoren. Možeš birat želiš li biti sitni miš i biti zadovoljan malim, ili ambiciozno žilavo pseto od kojih 99 posto ne doživi ostvarenje cilja nego sagori bilo od metka, droge ili mraka. Nikad se neće uloviti dileri niti kazniti krivci. Uvijek će se žrtvovat neka sitna riba. Previše je ljudi iz vrha upleteno.
Koliko god to žalosno i bolno zvučalo, ako i vidite vaše dijete da se drogira, veću ćete mu uslugu napraviti da ga na licu mjesta ubijete nego vjerujete u hrvatski pravosudni sustav. Ili sam malo pregrub?
Zato treba pit. Malo i pametno i bit sretan nakon tri pivceta i znat stat. Na putu sam da to i naučim. Do tad – vidimo se u Opatiji! Ja sam onaj debeli ćelavi s turskim brčinama za šankom. Aj živili!
E, da. Ovo me podsjetilo na istinitu priču o narkićima u Veloj Luci. Naime, njih par nonstop sitno krade za šut i kad je pred dvije godine opljačkana jedna kuća usred ljeta, murija je dovukla par njih za koje zna na razgovor u stanicu. Zašamaralo ih i rekli da priznaju ko je krao. Začudo, svi su imali alibi i nikom niš. Stvar se ponovila i sljedeći tjedan, isti dan u tjednu, opet prazna viksa. Kad se ponovila krađa i provala po noći i treći put a lokalni narkosi i opet imali alibi a šamari nisu pomagali, murija se zabrinula, pokrenula istragu, pozvala puno pojačanja i ulovila dva Talijana narkomana koji su dolazili jednom tjedno turističkim brodom iz Ancone! Ino-narko-krađa telki i videa. Za ne vjerovat...
Uf, još samo dva dana do Juniora. Preživit ću.
Post je objavljen 13.07.2006. u 10:02 sati.