NEZAMJENJIVI ŠUŠAK
Početkom devedesetih, dok su još poduzeća bila društvena ili državna, ali je već novoutemeljena država u sva postavila svoje nadzorne odbore, u jednom takvom poduzeću radio je inženjer Šušak. Jednoga dana dođoše mu iz uprave poduzeća i ponudiše da se učlani u HDZ. "Ne, hvala", reče on. "Ja ne bih."
Nakon nekog vremena evo ih opet da se učlani u HDZ. "Ne, hvala", reče on. "Ne zanima me politika." Ajde, dobro, rekoše, ali nakon nekog vremena evo ih ponovo. "Gospon Šušak, ipak bi bilo dobro da se učlanite u HDZ…" On im reče da to ipak ne bi bilo dobro. "Pa kako?", nisu se dali. "Pa ja sam vam Srbin", reče im on. "Hi, hi, hi….", rekoše oni i odoše.
U međuvremenu, počeše ga sve više uvažavati i tražiti za mišljenje. Kad god je trebalo o nečemu raspraviti, zvali su ga da prisustvuje; kad god je trebalo nešto odlučiti, najprije bi došli do njega i pitali ga što misli o tome; kada je trebalo razgovarati s važnim partnerima ili strankama, zvali su i njega da pojača ekipu poduzeća. "Hvala što me zovete", branio se. "Ali ja sam samo inženjer, radim svoj posao, a u ostale stvari o vođenju poduzeća se ne razumijem." A ne! - razuvjeravali su ga, njega izuzetno cijene, godinama zajedno rade, sve zna, zapravo je pretjerano skroman. Ispalo je da se ništa ne može napraviti a da se njega s tim ne upozna ili ako on to ne amenuje.
No svejednako su nastojali da ga učlane u pobjedničku stranku. Što god im rekao nije ih pokolebalo, osim kada bi im na kraju rekao da je Srbin. Na to nisu imali što reći, samo su se kiselo smješkali. Smatrali su da je to njegov izvitoperen osjećaj za humor, jednako nastran kao i odbijanje da se priključi vladajućima.
Napokon to njemu dozlogrdi, pa ponese u ured dokumente, i kada su ga sljedeći put ponovno nahrupili sa starim prijedlogom, izvadi ih i pokaže im: "Evo vidite zašto mislim da ne bi bilo zgodno da se učlanim u HDZ! Ja sam zaista Srbin."
I tako je, nakon toga, u tri dana završio na cesti s otkazom u džepu.
Post je objavljen 13.07.2006. u 12:06 sati.