Marketing
Ne pucajte na umjetnika
Ako je ljudski mozak ustrojen tako da vremenom selektira samo lijepa sjećanja dok ona ružna potiskuje, Zinedine Zidane bit će sretan i zadovoljan čovjek. Svi mi koji smo ga voljeli – također.
U trenutku kad je jedan izraz mahnitosti zasjenio tu monumentalnu nogometašku raskoš, valjalo je reagirati ispravno: ne odreći se bajke koju je deset godina pripovijedao taj francuski genijalac.
Jean Pierre Escalettes, predsjednik francuskog nogometnog saveza, uspio je u ideji.
-Molim vas samo jedno: nemojte pucati po umjetniku - u klasičnom je francuskom stilu poručio Francuzima.
Paralele kako je glavom bolje udarao suparničke igrače nego loptu ostavit ćemo cinicima. Divit ćemo mu se kao ljubavniku lopte, pamtiti ga kao nogometaša aristokratske gracioznosti. Kao svaki genijalac, morao je imati opakih crta ličnosti i zato ga ne treba osuđivati. Ljude kao što je Zidane, kao što je Maradona, teško možemo razumjeti. Ali ih možemo voljeti.
DUBRAVKO SUŠEC, 24 sata, broj 477., 11. srpanj 2006.
Jako mi se svidio ovaj kratki članak, pa sam ga stoga odlučila staviti i na svoj blog.
Nakon završetka Svjetskog prvenstva malo koga su zanimale vijesti vezane uz svjetske prvake, njihov dolazak kući i sve one pompozne poruke tipa: "Ispratili su nas kao kriminalce, a sad smo prvaci" itd. Svi su se pitali: ŠTO JE MATERAZZI REKAO ZIDANEU? Pisalo se po svim mogućim novinama, čak i onim ženskim časopisima koje izbjegavaju nogomet u širokom luku, čulo se svakodnevno na Dnevniku (i to ne u sportskom djelu Dnevnika), bila je to tema rasprave za večernjih druženja u mom susjedstvu, posvuda se čulo Zidane, Materazzi, terorist, kruvin sin... Vjerujem da je ta znatiželja posljedica toga što nitko od nas koji toliko volimo Zizua ne želi zaista povjerovati u to da ga je tako brutalno i nesportski udario a da nije imao valjanog razloga za to. Tražimo način da opravdamo čin čovjeka kojeg toliko volimo, cijenimo i poštujemo. I ne samo mi, nego cijeli svijet, čak i novinari koji su poznati krvnici tragičara s Svjetskih prvenstava. No ovaj put nije tako. Svi želimo reći: NIJE ZIDANE KRIV! No dobro, možda Marco Materazzi može reći: "Je li on mene udario ili ja njega", ali mislim da svi znamo tko je zadao veći udarac.
Nakon Zidaneove izjave za Canal+, možemo vidjeti o kakvom se čovjeku i igraču radi. Njegova isprika za navijače, sve ljude koji su to gledali, a posebno za djecu je zaista krik iz njegova srca koji nas moli da ga ne pamtimo po tome, nego po svemu dobrom što nam je pokazao kroz ovo desetljeće čarolije koju je prenosio kroz nogomet. A posebnom mi je drago što ne žali zbog tog udarca i što se ne kaje, jer je to znak da krivnja nije njegova, i iako nam nije rekao točne riječi koje mu je Talijan rekao, samo to što kaže da bi ponovno isto reagirao u takvoj situaciji, tek to je dovoljno da nam potvrdi da se tu radi o vrlo teškim riječima preko kojih nitko od nas ne bi mogao prijeći. Ja prva bi ga tako odvalila da bi me zapamtio do kraja život. Moj tata me nasmijao, on misli da bi bilo bolje da je Zizu zalijepio jednu dobru šamarčinu Materazziju. Puno je elegantnije, a ovaj dva dana ne bi znao gdje je. :-)
Nemojte misliti da opravdavam taj čin kao takav, jer to nije tako. To je bilo posve nesportski, ali kao i Dubravko Sušec, molim vas, nemojmo ga pamtiti po tome, i nemojmo dopustiti da to naruši sliku koju Zidane gradi godinama, a to je slika jednog majstorskog igrača i znalca lopte. Ali zato pamtite Marca Materazzija kao igrača kojem u nogometu više radi jezik nego noge. Možda jednostavno nema dovoljno u nogama pa mora korisiti svoje druge "potencijale". Budala je više štete napravio sebi nego Zidaneu. Pamtiti će se uvijek kao krivac zbog tako tužnog kraja jednog velikog igrača. A Zidane je gotov s igrom, ali Materazzi je daleko od toga. Osjetit će on posljedice svog čina, u to sam sigurna.
P.S. Ja sam, ljudi moji, na poslu. Pa da na njega i prionem. Ćao!
Post je objavljen 13.07.2006. u 08:00 sati.