…izraz tvog lica dok čitao si plod moje ljubavi…pjesmu…tebi…divan…taj osmijeh…i iznenađenje…ali morala sam…reći ti…i drago mi je da jesam…
…zbog tvoje te iskrenosti volim još više…zbog razumijevanja koje si pokazao…zbog osjećaja posebnosti kojim si me obdario…
…i zapravo nije ni bitno što odmah nije postignut cilj…ovo je slađe…taj osjećaj da sada nakon toliko vremena šutnje znaš da te volim…osjećaj da je ostavljen prostor za završetak mosta preko oceana…ili to ipak nije bio ocean…nije ni bitno sada…
…i ponekad riječi jednostavno nisu adekvatne kao pokazatelj onoga što se u meni događa…jednostavno ih ne mogu izreći jer su suviše siromašne…ne mogu izraziti sve ono što je u srcu…ali ti si me razumio…i zato te još više volim…svojim si ponašanjem danas potencirao moju ljubav…
…imam vremena…koliko god trebaš…i čekat ću…dok ne pronađeš svijeće u svom srcu…da ih moji osjećaji zapale…čekat ću…jer volim te…svim srcem…sad i to znaš…napokon…
…prva si misao kad se probudim…
…posljednja prije no što san mi oči sklopi…
…razlog si mog osmijeha…
…izbrisao sve si moje tuge…
…u ponorima tvojih očiju dušu odmaram…
…tebi vjerujem…
…tebe sanjam…
…za tebe živim…
…jednostavno…
…volim te…
Post je objavljen 12.07.2006. u 21:38 sati.