Marketing
NBA NEEWS
Gira na pregledu
Bivši hrvatski reprezentativac Gordan Giriček na zahtjev svog kluba otputovao je u glavni grad američke države Utah kako bi obavio preglede ozlijeđene ahilove tetive. Gira je zbog te ozlijede propustio posljednjih 45 utakmica u prošloj sezoni, te je dobio upute da tek lagano trenira dok mu doktori ne kažu drugačije. Ukoliko se pokaže da je povrijeda stvar prošlosti, Giriček će dobiti dozvolu da se vrati treninzima punom snagom.
Hrvatskom košarkašu slijedeća će sezona biti treća iz njegovog četverogodišnjeg ugovora s Utah Jazzom. Giriček je u sezoni 2005/06 započeo u početnoj postavi Jazzera u 36 od 37 utakmica koje je igrao, na parketu je u prosjeku boravio 25 minuta i zabijao 10.6 poena po susretu. Postoje neke priče po kojim bi Giriček ovog ljeta mogao biti razmjenjen, no Jazzeri su već napravili veliki trade poslavši tri beka, Andre Owensa, Keitha McLeoda i Devina Browna (koji je prošle sezone djelio vrijeme s Giričekom) u Golden State za veterana playmakera Dereka Fishera.
Također, Giriček bi slijedeće sezone mogao biti jedini hrvatski grač u NBA ligi. Mario Kasun već je napustio Orlando i prešao u Barcelonu, dok bi slično mogao napraviti i Zoran Planinić za kojeg se raspituju neki od najvećih europskih klubova iako ima još godinu dana ugovora s Netsima koji ga pak planiraju razmjeniti. Toni Kukoč je slobodan igrač i mogao bi u mirovinu ne dobije li ponudu Milwaukeeja ili Chicaga, dok posljednja dva Hrvata koja su izabrana na draftu - Roko Leni Ukić i Damir Markota - vjerojatno još neće ’preko bare’.
________________________
EUROPE NEEWS
Climamio na tržište, "Jasko" u glavni grad Italije 
Prema pisanju talijanskih novina bolonjski košarkaški klub Climamio vrlo brzo bi mogao dobiti novog vlasnika. Još uvijek aktualni gazda Giorgio Seragnoli spreman je nakon 13 godina klub prepustiti novim ljudima, a nakon skoro mjesec dana razmatranja ponuda, sljedeći dani bi mogli donijeti konačni rasplet cijele priče.
U Bologni se kao najbolji ponuđač pojavio legendarni generalni manager Roseta, Michele Martinelli, te grupa investitora predvođena njime planira u Fortitudo ući s najmanje 3 milijuna eura. Nakon više ponuda koje mu nisu bile po volji, ova se patronu Seragnoliju svidjela, tako da je prijenos vlasništva na Martinellijevo ime sada izvjesna sudbina ovog trofejnog talijanskog kluba.
Pregovori između dvije strane još su u tijeku, a dok ne dođe do službene potvrde ne možemo znati koja će biti budućnost hrvatskih predstavnika u tom klubu. Baš je prijenos vlasništva razlog zašto je Climamio blokiran na tržištu i mogućnost transfera imaju tek dva igrača, dok službenu potvrdu prodaje ili eventualnog ostanka Giorgia Seragnolija na čelu kluba, između ostalih, čekaju Jasmin Repeša i Dalibor Bagarić.
Dok za Bagarića trenutno nema novosti, a i sam nam je potvrdio da još ne može ništa konkretno reći o eventualnom transferu, ime Jasmina Repeše se sve više veže uz ono rimske Lottomatice. Tako talijanski list La Repubblica smatra da je izbornik naše repke na korak do konačnog dogovora s Rimljanima, no sam Repeša nam je u telefonskom razgovoru rekao kako "postoji ta mogućnost" ali se ne slaže s konstatacijom da je posao praktički zgotovljen.
Iako je još dvije godine vezan ugovorom za Climamio, Repeša zasigurno neće ostati na klupi novog Fortituda, a o ambicijama bolonjske momčadi dosta govori i mogućnost da se sljedeću sezonu povuku iz Eurolige. To više nije sredina koja zadovoljiava Repešine apetite, dok ga u Rimu čeka prilika voditi respektabilnu momčad sa zadovoljavajućim budžetom. No, za konkretnije informacije o budućnosti našeg izbornika i reprezentacijskog centra trebati će pričekati službenu potvrdu prodaje Fortituda.
Svi listovi koji Repešu povezuju s Lottomaticom također tvrde kako će isti put pratiti mlada zvijezda talijanske reprezentacije Marco Bellineli, no u istim trenucima stižu informacije kako je taj igrač u kombinacijama s Tau Ceramicom. Usprkos trenutnoj odsutnosti Climamija s tržišta, mladi talijanski reprezentativac ima poseban status, te je mogućnost njegove prodaje na sebe pruzeo sam Seragnoli. On želi budućim vlasnicima ostaviti bez dugova, a jasno mu je da spremmost španjolaca da odvoje 2 milijuna eura za Bellineljev potpis može uvelike olakšalti pregovore s Martinellijevom skupinom.Ono što vodstvo Tau-a trenutno čini neodlučnim je činjenica da bi Bellineli mogao poželjeti otići u NBA dok je još pod ugovorom, a u njihovim trenucima razmišljanja Roma želi nadoknaditi propuštenu priliku zvanu Angelo Gigli, predsjednikovu veliku želju i novo pojačanje novog prvaka Benettona.
Maljković o Splitu
Trofejni trener "žutih" iz njihovih najboljih godina – Božidar Maljković - opet je na Gripama. Istina, samo zbog sudjelovanja na trenerskom Kampu i tek na nekoliko dana, ali dovoljno da probudi uspomene na dane kad je košarkaška Europa bila podvučena žutim i kad se dogodio već legendarni povratak kluba iz Münchena s prvom europskom krunom.
"U životu svakog trenera i igrača postoji njegov klub. A Jugoplastika je klub mog života. Ne samo zbog trofeja koji su ovdje osvojeni, već i zbog života i ljudi koje sam ovdje upoznao. Za velik broj njih me veže prijateljstvo bez obzira što smo imali ozbiljna iskušenja kada su naše nacije stajale na protivničkim stranama. I svi mi koji smo došli sa strane osjećamo se ovdje kao domaći. Prema tome, vi ste gosti i izvolite postavljati pitanja."
Kao trener s višegodišnjim iskustvom u velikim klubovima što možete savjetovati mladim kolegama?
"Treba biti pošten i reći da je danas mnogo teže mladim trenerima. U moje vrijeme starije kolege su se odrekle studijskog putovanja u Ameriku u moju korist smatrajući kako sam ja mlad i perspektivan trener. Košarka je bila sport građanske kulture, a danas to više nije nigdje na prostoru bivše Jugoslavije. Došli su neki novi ljudi koji češće mijenjaju trenere nego košulje."
Nešto ipak zamjerate mladim trenerima...
Vrlo mali broj trenera zaista radi. Uglavnom pričaju, prepričavaju, bave se razglabanjima tipa rekla-kazala. Oni košarku shvaćaju deskriptivno, ne bave se fundamentima košarkaške igre. Na početku svoje trenerske karijere ja sam znao koliko ne znam. Količinom rada ispravljao sam greške i usput formirao svoj stil."
Imali ste, uz neosporno znanje, i veliku sreću da pored sebe imate jednog Acu Nikolića...
"Kad je Aca Nikolić bio već duže vrijeme umirovljen i stavljen na stranu, kako bi mi to rekli, ja sam ga reaktivirao i doveo u Split. Puno mojih kolega se čudilo što će mi on i da će mi rušiti autoritet. Ali ja sam točno znao što od njega mogu očekivati. On me je spašavao da ne lupam glavom tamo gdje ne trebam i da izbjegnem neke greške koje bi bez njegovih sugestija sigurno napravio. Govorim o najboljem košarkaškom treneru od kojeg sam mogao učiti i zaista mi nikad nije bila sramota prihvatiti njegove savjete."
Poznati ste kao veliki zagovornik Goodyear lige...
"Goodyear liga je jedna od stvari koje mi trebale ići na ruku mladim trenerima. Više nema jugoslavenske lige, narodi bivše YU su zadovoljni u svojim granicama, barem tako kažu, ali ne vidim razloga zašto ne bi postojala jedna jaka regionalna liga. Neki su mi govorili da se treba vezivati za Grčku, ali to je nemoguće. Ne mogu zajedno bogati i siromašni. Vrlo sam zadovoljan što je GYL opstala. Problema ima, ali svake godine sve manje i manje."
Kad već govorimo o odnosu bogatih i siromašnih, vi jednu činjenicu smatrate poražavajućom...
"Nikad više jedan mali klub neće moći do trona Europe. Sjetite se Splita, Bosne ili Partizana kada su osvajali titule prvaka Europe protiv velikih i jakih timova. Sada to više nije moguće. Titule su rezervirane samo za bogate. Odlučuje kapital, a ne samo umjetnost."
Kapital kojeg je sve teže pronaći...
"Kad sam dolazio u Split sjećam se da je tadašnja SOFK-a plaćala gotovo sve troškove kluba. Bilić i Katunarić su bili zaduženi za odnose s njima. Danas takvih fondova više nema, a nema ni novca. Nogomet je pojeo sve. Nije ni Amerika pošteđena financijskih problema. Od 30 NBA klubova 23 su u deficitu. A vode ih itekako sposobni ljudi koji znaju stvoriti novac. Teško je danas u košarci biti pozitivan. Konkretno, Splitu se može pomoći tako da klub bude nacionalni ponos. Nešto poput Plitvica... Samo s takvim načinom razmišljanja klub može ići naprijed. A koji to hrvatski klub više zaslužuje da bude nacionalni ponos od nekadašnje Jugoplastike?"
Ove zime je održana promocija knjige Bibića i Bajrovića u Zagrebu i tada je krenula ideja da se Skansi vrati u Split. Bili ste prisutni na toj promociji kao jedan od glavnih promotora ideje da se pomogne Splitu, možete li nam reći što i kako dalje?
"U mojoj glavi je ta ideja odavno bila prisutna, ali nisam mogao Peru zbog njegovih privatnih obveza odvući iz Ljubljane. Jugoplastika je u ovom trenutku, nemojte se ljutiti jer za mene će Split uvijek biti Jugoplastika, jedan bolesnik kojeg treba liječiti. A da bismo ga liječili trebamo otvoriti oči. Ja sam tu da pomognem, imam konkretne ideje, a tu je i Pero Skansi koji svojom karizmom može puno pomoći klubu. Vjerujte mi, ne postoji bolja osoba za ovu funkciju. O konkretnim idejama ne bi danas govorio. Bolje da ih prvo realiziramo, pa tek onda možemo komentirati. Mogu tek reći da su ideje vrlo interesantne i da imamo velike šanse za njihovu provedbu."
Ostavimo zasad po strani hrvatsku košarku i vratimo se ono europskoj. U intervjuima često spominjete pad kvalitete europske košarke...
"Pad je prisutan, ali ne samo u europskoj košarci. Sve više igrača ostaje izvan drafta, košarka je sve manje prisutna u medijima. Svojedobno mi je Jerry Krause rekao da će košarka kada je napusti Michael Jordan biti tek četvrti sport u Americi. Sada mi se čini da nije bio daleko od tog proročanstva. Ne može se više napraviti takav projekt u kojem su zaštićeni talentirani mladi igrači. U svojim ligama ne naprave ništa posebno, takvi odu u Ameriku, igraju u „garbage timeu“, jedu pop-corn i uživaju u glazbi"
Hoćete li vi uživati u novom klubu sljedeće sezone s obzirom da ste po pisanju španjolskih medija već na izlaznim vratima Reala?
"I meni se čini da nisam više u Realu. Nisam još riješio neke imovinsko-pravne odnose s kraljevskim klubom pa ne želim nikome davati izjave o mom trenutnom statusu u Madridu, ali po svemu sudeći samo je pitanje dana kada će se naši putovi razići."
Prošle sezone su u Španjolsku došli Ukić, Perasović i Marko Tomas, a sada je Barcelona dovela Maria Kasuna. Kakvo je vaše mišljenje o tim igračima (trenerima)?
"Kad su dolazili Roko i Peras ja sam imao isti strah. Na svim igračima i trenerima u ACB ligi je veliki pritisak, nevjerojatan za naše pojmove. Nisam ni u snu sumnjao u njihove mogućnosti ali sam se bojao. Pogotovo za Ukića koji je došao iz jedne slabe lige. Ukić po svojem kvalitetu može igrati španjolsku ligu, što je pokazao u nekim briljantnim utakmicama završnice. Međutim nedostajala mu je konstanta. To je normalno. I bolji igrači od njega su se gubili u prvoj godini ACB lige. Najteže je sad iza Roka i sada samo mora odlučiti hoće li otići u NBA ili ostati u Ceramici."
Mario Kasun?
"Kasun je jedan interesantan igrač i mislim da su Ivanović i Savić napravili odličan posao s njim. Sad je samo pitanje koliko će uspjeti oscilacije u prvoj godini svesti na najmanju moguću mjeru."
A što reći o Realovom igraču Tomasu?
"Marko je bio izvanredan do ozljede. Bio sam jako zadovoljan s njim jer je riječ o igraču koji je jako napredovao, a uz to je svojim ponašanjem i radom zaslužio respekt ostalih suigrača u Realu. I to ne bilo kojih, nego onih najboljih. Ukoliko nastavi s ovakvim tempom rada mislim da će biti vrlo zapažen europski igrač."
Niste imali previše sreće u Madridu. U jednom trenutku ste igrali bez sedmorice standardnih igrača...
"Vjerujte mi da sam se tad osjećao kao da sam krao po crkvama pa mi se tako vratilo. To se valjda događa jednom u trenerskoj karijeri. Četiri igrača su mi pauzirala zbog ozljede mišića, a tri zbog zaušnjaka."
Sad dolazi na red tema koja već dugo muči hrvatsku javnost: nacionalna selekcija. Gdje vidite razloge neuspjeha hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima?
"Prvi razlog vidim u slabom nacionalnom prvenstvu, a i hrvatski klubovi – ukupno uzevši – nisu imali značajnijih rezultata u GYL. Jedna titula Zadra i finale Cibone malo mogu promijeniti sliku. Druga je stvar što Hrvatska već godinama igra bez svojih najboljih igrača. Uvijek se priča ova dvojica ne mogu zajedno igrati, druga dvojica se baš ne vole. Ako i ne mogu zajedno onda je stvar trenera da to riješe."
Kroz cijelo vaše izlaganje se provlači jedna nit: važnost igranja utakmica za mladog igrača...
"Dok su još Kukoč i Rađa igrali za sve moguće selekcije bili smo im izbrojili da je svaki od njih imao u prosjeku 110 utakmica u sezoni. Pa sad vi to usporedite s jednim Amerikancem njihove dobi koji odigra kao junior tridesetak utakmica. Ja sam čovjek koji je uvijek puno radio, ali i onaj koji bi između utakmice i rada uvijek izabrao utakmicu. Na utakmici uvijek možeš raditi, dok u radu ne možeš igrati utakmicu."
_______________________
VIDEOOOOOOOOOOOOOO!
Sad sam se malo prebacio na Streetball. Hot Sauce
, man!
TRAM 11 :UDRI BRIGU NA VESELJE
Postali smo metropola pa je domaćih lopova sve više/kvartovi rastu ko gljive poslije kiše/
i dok ovo pišem gledam susede / neki sad bude se , neki sređuju udese , neki ljute se/
ko Marko viče frajeru sunce ti žarko/ jer mu se je tip na njegovo mjesto sparko/pa je dobio
po pički od Matije/ frajera iz Rogaške Slatine kaj radi sranja kad se nalije/ a žena iz njega
radi slona ime joj je Ivona/uvjek u taškici ima par kurtona /ko fol radi po noći,a brije sa
frajerima jer ima/ pičkicu sočnu jedu salatu voćnu/u bricu kod Branka, tip je u kvartu manga/
kod njega uvijek možeš dobiti jeftinog skanka/ a žena mu blanka izgleda ko japanka/poznata je
u cijelom kvartu kao narkomanka/kćerka im Branka , brije ko nimfomanka/ cura je Stanka,Janka
Ranka i Danka / čistačiva Anka , kaj je bila partizanka/kod njih radi stalno,mada je honorarno/
Jednom na plesu , upozno sam Vesnu/ povučenu curu živjela je u malom mjestu/ al' na moje čudo
cura prišla mi je sama i rekla/( ja neću biti dama )/stari joj Joža vozi sad novog Dodgea/
narko se je u firmi kad je radio kao poslovođa/to joj je tata , upozno sam mu i brata /
tip se liječi u Vrapču, prolupo za vrijeme rata/ žena mu Kata radi kao kuharica / mada je baš
obljubljena kod svih suradnica / rade u osnovnoj školi, di nastavnike kurac boli / ko koga voli
glavno da su goli/o tom skandalu pisale su i novine/širom domovine,diagnoza anomije/ od dokotra
znanosti s Pantovčaka/ koji je pred rastavom braka, a umire i od raka/pozdrav Darku kaj ne
prihvaća varku / pa sjedi u parku na arku , čahajući starku/izgleda da nije bio zadovoljan sa
životom/U zgradi pored moje postoje dvoje pedera/koji se naprestajno znoje al' se boje/izaći po
mraku zbog škvadre ispred zgrade / da ih slučajno bagra ne pretuče il' okrade/glave ekipe su Stipe
i Davor/maloljetnici pa nemogu ići u zatvor/a popravni su oprali ko iz pičkinog dima /bok!Kak si?
Kaj ima lima?Dali sve štima? Davorov buraz brije na naciste/nadobudni pubertetlija uvijek razbijene
pičke/tu je i Goran on je uvijek oran/za radit' gluposti čak i kad je umoran/ a stari Šokre još
uvijek drka na fotke/od mladosti se nije odvoio od votke/ko Ivan koji je uvijek pijan ispred dućana/
svakoga dana/i žica pljuge, pun samoće i tuge/ žena ga ostavila na raspadu Yuge/pa zato rađe gradom
hodaj šutke/ zbog škvadre iz papagajki, mamutica, raketa il' prostitutke /
CHORUS
Prvi put za sebe/drugi put za ljude oko mene/treći za susede i susede/
četvrti put za lijepe žene/sused dragi tancaj udri brigu na veselje /
Predobra pjesma. Morate je imati.
Proud to be CROAT 
by
Davor
Post je objavljen 12.07.2006. u 21:35 sati.