Čovjek u zajednici ljudi
Čovjek nužno živi u zajednici s drugim ljudima. Osim što ga na to navodi prirodni nagon, za čovjeka je takav život i nužna potreba.
Prva i osnovna zajednica jest obitelj. Čovjekov najjači instinkt je potreba za vlastitom reprodukcijom, tj. vlastitim nasljeđem. Obitelj je prirodna ljudska zajednica i ujedno najsnažnija ljudska zajednica jer je, osim interesom za zajedničkim životom, osnažena i prirodnim instinktima: ljubavi i seksom.
U povijesti čovječanstva ljudi su se okupljali u raznim zajednicama od rodovskih i plemenskih zajednica, preko zajedničkih naselja, interesnih skupina, pokrajina, država, do religijskih zajednica, političkih stranaka, saveza država itd.
Sada se postavlja važno pitanje. Kako su ljudi mogli ostvariti zajednički bitak u zajednicama ako je svaki čovjek jedinka za sebe različit od drugih ljudi po svojim osjetilima i fizičkom poimanju svijeta ali i po svojem duhovnom ustrojstvu po kojemu je čovjek, također, jedini i različit od svih drugih? Dakle zajednica je skup potpuno nejednakih ljudi. Što im je onda zajedničko?
Sada se prisjećam tvrdnji današnjih političara koji kažu da je postojanje mnogo različitih stranaka bogatstvo demokratskog društva a ne nešto što je loše za ljude u zajednici i društvo u cjelini. Slijedom ove logike moglo bi se reći općenito da je zajednica ljudi to bolja i savršenija što ima više različitih ljudi u toj zajednici, a budući su svi ljudi različiti normalno je svaka zajednica dobra.
Ljudi su, iako različiti, ipak neki od njih slični jedni drugima. Ako je zajednica vrlo različitih ljudi kvalitetna zajednica, tada je zajednica sličnih ljudi manje kvalitetna.
U prošlosti su se stvarale upravo zajednice sličnih ljudi. Kada kažem sličnih mislim prvenstveno na njihovu sličnost u snazi uma, u količini volje, u njihovoj svijesti i duhovno sličnih. Fizička sličnost ne igra ovdje neku važnu ulogu. Dakle, zajednice ljudi sličnih u duhovnom smislu koje su postojale i još uvijek postoje, nisu osobito pomogle stvaranju čovjeka kao kvalitetne jedinke.
Posebno je religija utjecala na stvaranje nekvalitetne ljudske jedinke tako što je u okviru normi za štovanjem Boga, onemogućavala svakog čovjeka svoje religijske zajednice da samostalno koristi identitet svojega posebnog uma, svoje volje i svoje svijesti. Njegov duhovni i moralni život bio je podređen zajedničkom duhovnim i moralnim vrijednostima. No, nijedna druga zajednica nije tako dobro uređena da ne bi makar i u najmanjoj mjeri utjecala na čovjeka kao zasebnu jedinku.
Ipak, može se reći da je dobra ona zajednica koja stvara zajedničke vrijednosti na osnovi iskustva svih ljudi u zajednici. U tom slučaju zajedničke vrijednosti bivaju to bolje što je u zajednici veća različitost među pojedincima.
Na žalost stvarni tijek prošlosti pokazao je da zajednice nisu bile takve. Uvijek se događalo da se zajednici nametne vođa ili vodstvo koji onda zajednicu usmjeravaju prema vlastitom poimanju vrijednosti a ne prema zajedničkim vrijednostima ljudi u zajednici.
Zajedničko za sve zajednice, prošle i sadašnje, je različitost. Sve su jedna od druge drugačije jer ih sačinjavaju različite jedinke, različite po broju i po kvaliteti.
Post je objavljen 12.07.2006. u 11:36 sati.