Marketing
BOTVINNIK – SMISLOV II-PUT
Po četvrti put poslije rata Moskva je bila šahovski centar svijeta, a u isti mah i pozornica završne borbe za najvišu šahovsku titulu. Vasilij Smislov je po drugi put izborio pravo za dvoboj s Botvinnikom. Meč je započeo u dvorani Čajkovski 5. ožujka a završio se 27. travnja 1957. godine. Zanimanje za ovaj šahovski događaj bilo je izuzetno u šahovskim krugovima Moskve. Završna svečanost obavljena je 30. travnja i tu je po običaju novi prvak bio ovjenčan lovorovim vjencem. Vasilij Smislov trideset šestogodišnji velemajstor iz Moskve, najzad je krunisao svoju šahovsku karijeru i postao sedmi po redu oficijelni prvak svijeta u šahu. Prezidijum Vrhovnog Sovjeta je povodom tog događaja odlikovao Smislova ordenom Lenjina.
Izgleda ipak, da ovaj meč nije bio tako dramatičan kao onaj prvi iz 1954. godine. U pobjedama je odnos 6:3 za Smislova, dakle isti kao u meču Aljehin – Capablanca prije tri desetljeća. Smislov je kao bijeli dominirao, jer je dobio četiri partije, a izgubio samo jednu. S crnim figurama održao je ravnotežu, budući je dvije partije dobio, a u dvjema bio poražen. Nameće se zaključak da je bio umjereniji u izboru otvaranja i da je imao efikasniji repertoar i bolju teorijsku pripremljenost. On je dakle, na najbolji mogući način suparniku nametnuo otvorenu borbu jer je osjetio da je to u Botvinnikovoj igri izvjesna slabost. Uz to, Botvinnik se pouzdao najviše u francusku obranu, a u Sicilijanki se nije čestito ni zagrijao. Vasilij Smislov je dobro proučio stil svojega suparnika, uočio na najbolji mogući način njegove vrline mane kao igrača. Još u mladosti, dok je sazrijevao, Botvinnik je naginjao statičnom stilu. Očevidno, da je taj stil više podsjećao na klasike Rubinsteina i Nimzowitcha nego na svoje zemljake Čigorina i Aljehina.
Botvinnik nije uspio nametnuti svom suparniku mačin igre i samo u nekim partijama bljesnuo je njegov genije, i to baš onda kada se na ploči pojavila tipična Botvinnikova kompaktna centralna formacija. Meč je pokazao da je Smislov u posljednjim godinama vidno unaprijedio svoju igru, a posebice konačnice, gdje je do tada Botvinnik suvereno vladao. U stvari, Smislov se pokazao da ako u konačnici i nije bolji od Botvinnika, onda svakako nije zaostajao. Da li je ovim matchom, otvorena nova epoha, epoha Vasilija Smislova ?
BOTVINNIKOVO SJEĆANJE NA MEČ
S drugog matcha utisci Mihaila Botvinnika su vrlo karakteristični po kritičnosti i sagledavanju vlastitih slabosti i promašaja. Između ostalog Botvinnik kaže: «Ponovljen match sa Smislovom najbolje je pokazao koliko sam se slabo pripremio, nisam analizirao nove sustave, niti sam poklanjao pažnju otvaranjima, a također sam slabo analizirao prekinute partije. Jednostavno, kriza u meču zahvatila me je poslije sedme partije. Kasnije, istina nešto sam se sredio i kosolidirao i smanjio rezultat na 3:4 i držao ravnotežu sve do sedamnaeste partije, a onda sam naglo popustio. Na žalost, sudbina meča je riješena u 9. i 15. partiji kada sam lako mogao dobiti, ali sam zbog slabe koncetracije napravio teške i nedopustive prijevide. Neposredno poslije matcha, dva mjeseca sam izgubio analizirajući sve partije, najzad otkrio grješke i uvidio mnoge stvari koje za pločom nisam mogao vidjeti. Osjećao sam se slomljenim i bio u dilemi trebam li iskoristiti pravo na revanš i ima li nade da ću ponovo povratiti izgubljenu titulu? U to vrijeme takve misli su me proganjale i morile. Iskreno, bilo je mišljenja da ipak treba odustati od te ideje i ne iskoristiti to pravo.»
Kliment Jefremovič Vorošilov
I danas se živo sjećam onog trenutka iz 1957. godine kad je na proslavi 40-godišnjice oktobarske revolucije Maršal Vorošilov uručivao odlikovanja i kad mi je stavljao orden na grudi, bez imalo patetike u glasu rekao je: «Velemajstore, vi ste poznati u cijelom svijetu i vaša slava ne može potamnjeti, bez obzira što ste ovog puta izgubili titulu. Nemojte biti tužni zbog toga, jer ste je izgubili u časnoj borbi i od pravog junaka. Ali, vi imate i snage i znanja za revanš i povrat onog izgubljenog ...»
«Može biti» uzvratio je tiho Botvinnik, i tog momenta se u njemu ponovo učvrstilo uvjerenje da mora izaći na revanš. Preko predsjednika FIDE zvanično je poslao izazov na revanš meč.
Vasilij Smislov se ravno šest godina nosio stojički i muški, uglavnom s mnogim pretedentima, prije svih s Keresom da bi ponovo izazvao Botvinnika i da mu ovom prilikom oduzme titulu u devetoj godini njegove zvanične vladavine. I danas ističe: «Ne znam što je bilo teže da li odmjeriti snagu s vječito drugim Keresom ili tada prvim i najjačim šahistom svijeta Mihailom Botvinnikom».
«Drugu priliku koja mi se ukazala 1957. godine, - izjavio je kasnije Smislov – rješio sam lako ne prokockati. Znao sam sve kako i što treba igrati. Bio sam znatno iskusniji i ništa nisam prepustio slučaju. Znao sam se prilagoditi suparniku, a znao sam da je i Botvinnik na velikom psihološkom iskušenju. Kao šampion odigrao sam dva meča oba 12:12. Znači, nije pobjedio, a to ga je psihološki smirilo. Smatrao sam da je najglavnije neprekidno držati inicijativu i igrati neke sustave koji ne odgovaraju Botvinnikovom temperamentu. Jasno, kad sam to učinio, onda sam i uspio.»
U drugom meču, ističe Smislov, veću je pažnju posvećivao otvaranju , a to ga je vodilo u bolje završnice i misli da je to Botvinnik kasno shvatio.
«Dostigao sam najveći cilj, zaključuje Smislov – ispunio svoj šahovski san, jer sam najzad postao svjetski prvak, o čemu mnogi šahisti mogu jedino maštati. Ali, na žalost, velika je cijena tog trijumfa, a put je bio vrlo težak i trnovit. Inače, u stvaralačkom pogledu, bio je to vrlo sadržajan meč i dao je neke novosti na teorijskom planu. Dodao bih još i ovo, da me je cijelo vrijeme borbe pratila gripa i dočekao sam kraj meča s upalom pluća.»
Na kraju i konačni rezultat meča 12,5:9,5 za Smislova.
Post je objavljen 12.07.2006. u 10:15 sati.