Marketing
Shopping
Razmišljam malo što ljudima znači shopping.
Dečkima na samu pomisao na tu riječ pada
mrak na oči. Cure jedva čekaju. Ja ne znam
u koju kategoriju ljudi spadam kada mi to
spomenete. Ja nekako najčešće riječ shopping
povežem sa rječju ''utjeha''. Dobro je poznato
da kada su cure u badu idu u shopping. Kada
sam sebe analiziram kroz godine, shvatim da
sam uvijek išao u kupovinu kada mi je bilo dosadno.
Dakle, cure, ja sam tip kojega samo možete poželjeti! 
Šalim se. Volim si kupiti neki komad odjeće ili obuće.
Da se razumijemo nisam bolestan od toga,
dapače, radim to vrlo rijetko.Možda je to
zadovoljstvo jer si te stvari mogu sam priuštiti,
ne moram pitati mamu i tatu da mi daju lovu za sve.
Možda zato uživam , jer nekada sam morao sa starom
u grad da mi kupi trapke ili neke cipele na čekove.
Sada imam svoju lovu , pa si lijepo kupi. Nije prošlo
tako puno odonda kada sam sa mamom otišao u
grad kupiti Martensice za zimu. Koštale su 750 kn.
Znam da ih je platila na nekih 3 čeka. I tada sam znao
cijeniti što mi e kupila tako skupu stvar. A danas sve
tenisice koštaju minimalno 700 kn.Tko to i sa čime
kupi svojoj djeci? Zašto pričam o
svemu ovome ?
Zato jer smo prije par dana raspravljali da je
najlakše ženiti se i praviti djecu ali toj djeci nešto
moraš nešto i pružiti. Nam su naši roditelji pružili
sve što smo trebali, obrazovali nas, kupili prve
instrumente, plaćali satove gdje smo učili svirati.
Nikad gladan , nikad bos....dapače, nisam jedanput
zatražio neke tenisice od marke dok sam bio
balavac. A uvijek bi ih dobio. Da mene moj klinac tako
traži tene, stvarno bih popizdio. Ali zato znam da
i ja jednog dana svome klincu moram to pružiti.
Danas postajem svjestan kako je u to
vrijeme bilo teško priuštiti mi nešto tako, a opet
sam dobio. Koliko mogu biti zahvalan svojima
kakvo djetinjstvo su mi pružili. Da su me naučili
da cijenim male stvari , i da su ulagali u mene ,
tako da danas sam zarađujem svoj novac. I opet ,
nakon shoppinga , nekada me srce boli koliko sam
para potrošio, iako sam ih sam zaradio i mogu si to
priuštiti. ali nikad si ne bih dozvolio pretjerivanje i
kupovanje npr. traperica od 1600kn , što puno njih radi...
Nakon razgovora koji smo vodili bio sam sretan što
sam okružen ljudima koji cijene iste stvari kao i ja ,
i da smo stvarno skromni dečki koje je netko jako
dobro odgojio. Naslov ''shopping'' je zato
što sam jučer bio u shoppingu . Već duže
vremena se spremam obnoviti malo garderobu,
ipak je ljeto, puno sviramo, a u slobodno vrijeme
stvarno želim izać malo van...
eto, ovako je izgledao moj kauč jučer kada sam
se vratio iz grada. Nisam uopće planirao nikakav
shopping, ali sa frendicom na kavi , u razgovoru
onako bezveze, zapelo mi za uho da su u gradu
sniženja...ona je bila ujutro , dok se vraćala sa
faksa ugledala cijene i robu i rekla da se stvarno
isplati...ja rekoh, super mogli bi jedan dan...
ona kaže : ''ajmo danas''....
I tako mi krenuli u grad. Vani pasja vrućina ,
a u dućanima klima naložena do pakla ,tako
da nama, sa 20 i kusur godina skoro dođe slabo
kada izađemo van, ja ne znam što je sa sirotim
starčićima koji boluju od nečega...
Moram priznati da konačno i u Rijeci ima odjeće
za muške , da se lijepo obučeš za neveliku lovu...
prije godinu dana ja sam po cijelom gradu tražio
traperice i ne bi ih našao...pa čak mi se nijedna
majica ne bi svidjela...ali eto , vrijeme se
mijenja....bravo Rijeka!!!
Moram pohvaliti frenduci , jer je bila
moj ''stilista'' i govorila mi što mi stoji ,
što ne, što bi bilo dobro, koja boja na
koje hlače, bla bla...sve one tipično ženske fore...
ali to je dobro...jer ako mi ona kaže da mi dobro
stoji, zna mda će i druge cure reći da je super... 
Uglavnom , ulazili smo u te dućane, ona je pitala : imate ovakve hlače za njega , bla bla'', tako da mi je bila i glasnogovornik...
kada mi neki broj ne bi bio dobar, trčala bi po drugi...
i definitivno je zaslužila da je i drugi put vodim sa sobom...
htio sam joj se nekako odužiti i kupiti neku krpicu
koja joj se sviđa, ali ona ni čut...tvrdoglava
beštija...
Po cijelom gradu tražio sam
malo ''rasparane'' traperice, da su malo drukčije,
avangarda, a ne obične... ma kakvi... u jednom
jedinom dućanu sam naletio na takve...
Naravno, meni se svidjelo kako
mi stoje...ali frendica je imala
komentar: ''pa pogledaj kako ti
jaja stoje!! Jaja na jednu stranu, a mali
na drugu''...ja se odvalim od
smijeha : ''pa ti meni u jaja blejiš !!''... ona : ''bio bi red da
ih više isprazniš''...
Prodavačica nas gleda čudnim
pogledaom i ne zna što bi rekla,
dapače, čak joj je i malo neugodno ,
valjda misli da smo dečko i cura jer
se toliko slobodno ponašamo pa kaže :
'' najbolje da vi to odete obavit pa se
vratite nazad po traperice'' 
A na to ja pitam prodavačicu : ''a se trošiš ti šta?''- ona
ostane zbunjena i kaže da već nije neko vrijeme jer
joj je pretoplo....sirotici totalno neugodno, a
na to joj moja frendica dobaci : ''e, pa onda
najbolje da se vas dvoje idete puknut''...
uglavnom , ja mislim da je žena nakon
nas bila crvena u licu još pola sata, a mi
smo crkavali od smijeha....na kraju sam
se ipak vratio po traperice, jaja će se već smanjiti...
Uglavnom , totalni show program...baš sam
uživao...još sam naletio i na dobre tenisice
za super lovu, tako da je na kraju , kada
sve zbrojim kupljeno :
- nekoliko majica
-dvoje japanke
-tenisice
-troje hlače
-dvije košulje
-parfem
Milina......
Gledam malo danas prema nebu...
Našli smo se večeras sa ekipom na
sladoledu, i nije mi padalo napamet
da idem doma dok mi povjetarac miluje
lice i imao sam totalnu želju da sam
blizu mora...pa smo otišli do Ike na
hamburger i kasnije na plažu u
Ičiće...sjedili smo na jednoj klupici ,
dvije frendice i ja , i trabunjali
gluposti... skužio sam da je pun mjesec...
I krenula je priča o tome kako
mjesec stvarno utječe na ljude....
mene osobno uvijek glava boli za
punog mjeseca i razdražljiv sam...
znam da su ljudi kao ludi u prometu....
Još je ljepše bilo nekih sat vremena
prije kada je mjesec bio crvene boje...famozno...
I tako blejeći o svačemu , naravno,
došli smo na temu ljubavnih odnosa
i onda baš shvatim kako se meni ništa
ne dešava onako kako ja hoću...dapače,
sve suprotno....neke stvari sam davno
skužio o sebi...kada sam glupan kojega
baš briga za sve i ponaša se tako da
ga baš briga za cijeli svijet, sve je
super...kada kreneš pokazivati emocije,
kad-tad budeš odjeban , zajeban ,zafrknut,
nazovi kako hoćeš...
To sam shavtio još negdje početkom srednje
škole i sam sebi obećao da ću jako paziti da
nekome ne pokažem pravo JA...problem je
u tome, što ja stvarno nekome želi pokazati
svoje ja. ali nisam više toliko bedast, naivan
da to napravim u vrlo kratkom roku...nekada
bih nekome otvorio svoje srce nakon nekoliko
dana poznanstva...postaneš sumnjičav prema
ljudima...
PO stoti put se pitam koji mi je kurac da
pišem ovako iskreno , neki ljdu čak i ČITAJU
moj blog i znaju tko sam...ali volim
biti iskren...više ne znam drukčije...a nažalost,
u današnjem , pokvarenom , šugavom svijetu,
bolje da si prikriveni ljigavac sa podlim namjerama
i bolje ćeš proć .... Najbolje je biti totaln
i glupan , kojega baš briga za sve, i onda
ćeš dobro proći...nisam se rodio kao takav
i ne mogu dugo biti takav, koliko god se
trudio....znam da ću vjerovatno zbog
toga još puno puta popušiti u životu,
ali jebe mi se...
SVe je to životna škola, reći ću to po stoti put...
Valjda postoji neki razlog zbog svega
ovoga što tu piskaram . Da , postoji.
Strah me , iako sam sebi neću priznati.
Strah me da me netko ne povrijedi.
Koliko god ja čvrst bio, ponekad puknem.
Koliko god ne dozvoljavao da me se izbaci
iz takta, i to se desi...valjda pun mjesec
sada utječe na mene da pišem kao blesav....
eto, o takvim temama se raspravljalo na plaži
pod vedrim nebom večeras u Ičićima...svatko
neku svoju životnu ''štoriju'' , kako bi mi rekli..
i onda taman , kada se stvori neko romantično
ozračje, kada počnemo pričati kako smo mi
sretni klinci sa normalnim životima i kako nam
je super u životu, jebeš sve , sve su ovo
prolazni problemčići, ja osobno ne bi
funkcionirao da me nešto ne muči ,
kažem : evo vidiš , da sada imam curu , svaki
tjedan bi nekamo išli dva dana...
Na to frendica: ''pa uzmi mene , jebte, pa ćemo
glumiti da smo par''...
Ja: ''da , ali tebe ne ševim ''...
Ona: ''ma nema veze, ajde, drkat ću ti ga''...
I sad ti budi romantičan....
Pukao sam od smijeha...
U jednoj sekundi cijelo ono
ozračje opet se prelomilo u jedan bedast smijeh,
zajebanciju... ono što najviše volim...mladost...
volim ove lude godine...
Polako smo krenuli doma...neki spavati...a neki...
...pisati post na blog...
Post je objavljen 12.07.2006. u 02:00 sati.