ponovno sam u ležećem položaju, a kraj mene je sladoled s žitaricama. Moja
posljednja umotvorina. na telki "daleki rođaci 2". A uskoro će i “crna guja”.
uspjela sam se malo umiriti, inaće imam osjećaj da su mi mravi u guzici.
Neprestano šetkam stanom. Ne mogu se smiriti. Samo mi čekanje preostaje.
U ponedjeljak sam odradila 2 prijemna koja sam si zacrtala odraditi.
Hrvatski Studiji i Filozofski Fakultet.
Prvi u 9, a drugi u 15 sati.
Digla sam se u 6, a kuci dosla u 21, zaspala u 22.
Sada mi jedino čekanje preostaje... a to je valjda ono najgore što ima.
Bila je jedna anegdota - jako zgodna, a zbila se pred FER-om negdje oko 8:20,
baš prije rezredbenog za HS. Šećem se ja, jer mi vrag nije dao mira, i pijuckam vodicu.
Eto tamo iz nekod auta izade neki decko - samo sam ga s leđa vidjela i nisam
mu pridavala nikakvu pažnju. Za nekoliko trenutaka dogodilo se nešto što mi je
ipak privuklo pažnju. Iz nekog grmića iskočila je neka nadobudna ženskica,
kose omjera tog istog grma. U rukama je imala golemu crvenu
lizalicu sa bijelim slovima, a u stopu ju je pratio neki striček sa aparatom
na desnom ramenu, nalik na raketni bacač. KAsnije čujem da je dotična dama Monika Kravić, u ekskluzivnoj avanturi - "lov na Iveka Kostelića" ...
Ispit je bio teži nego li prošlih godina. Barem se meni tako činilo.
One testove od lani i preklani sam rijašila za 15ak minuta... OD željene
sociologije mi je mrak pao na oči, iako sam cijeli HS smatrala svojevrsnim
back-upom. Povijest i hrvatski su bili lagani. Barem meni. Riješila sam svih 6
dijelova. Matematika je bila poseban smijeh. Zadnjih godina se
tražilo zbrajanje razlomaka, dok su rang ove godine ipak digli i neke elementarne
stvari su se pojačale što se pokazalo prezahtjevnim za moje bjedno znanje.
Test inteligencije je bio fora. Stvarno je. Najveća je fora bilo vidjeti
lica nekih, koji pojma nisu imali da ih takvo što čeka ... Nije mi to jasno. Kako
ljudi idu na prijemni a da se ne raspitaju što ih čeka ...
Eto - rezultati su izvješeni. Ovi sa HS i dobro sam se plasirala. pristojno. Crta
će se sluštati. U to sam sigurna. Ali nešto su zasrli s time. Nekima piše da nisu
prešli razredni prag, a imaju više bodova s prjemnog od nekih u samom vrhu.
Nešto su jako zasrali. Stvarno mi nije jasno zašto su srljali s objavom rezultata
kad očigledno ne valja. Mora da su neki s tog popisa bijesni ko psi. Znam da bi ja bila.
Ako na kraju ispadne da nisam prošla na povijesti - mislim da ću nekoga istući.
U 15 sati sam dočekala drugi ispit. Mjesto radnje: Fakultet Strojarstva i Brodogradnje,
zgrada JUG. test inteligencije je bio nešto drugo. Svakako mnogo teži
od onog s HS. Ukoliko je vjerovati ovima što su lani skiksali – test bio je gotovo identičan. Iako im to nije ništa olakšalo, što im vjerujem.
Sljedila je čik-pauza od 15 minuta.
Žena što nas je čuvala je čitala upute za rješavanje. Bilo bi bolje da su to čitali putem razglasa ili nešto, jer me je njezin glas totalno uspavljivao iako mi do spavanja nije bilo. Na kraju sam jedva čekala da nam dozvoli da otvorimo pitanja i primimo se “zacrnjivanja” kružića na listi za odgovore.
Prvo se rješavala opća kultura. Bilo je 100 pitanja. Ne mogu se sjetiti niti jednog konkretno. Znam samo da zemljopisa nije bilo. Možda nešto s narodima ili neš… O glazbenoj umjetnosti – se sjećam da je bilo kao što je “legato” i neki skladatelji pa pripisano krivo djelo – ali očito da sastavljači biologiju smatraju važnijim dijelom opće kulture. Što se riječi tiče – e to je bilo koma. Meni barem.
Dajem topli savjet ljudima koji iduće godine kane upisati Filozofski da svakako počnu pratiti sjednice Sabora. Ne da prate što se događa. Bog s vama ! Pa od toga se samo otupjeti može ! Nego kada počnu ona prepucavanje i kada se iz rukava vadi teška mašinerija riječi kojima naši predstavnici dokazuju koliko su elokventni (čitaj: rječiti, lajavi, laprdavi) – e tada vadite notesiće i olovčice i ajmo u zapisivanje! Takve se naime riječi mogle naći u ispitu opće kulture na prestižnom fakultetu koji sve tako želimo upisati ….
Na kraju mi se test jezične kulture nije uoće činio tako strašnima… Imao je 50 pitanja, a možda se na kraju ispostavi da sam taj najviše zasrala. Bilo bi to sasvim tipično za mene.
Kada sam izašla iz dvorane – imala sam osjećaj da su se svi koji su pisali dotični test smanjili za 10 centimetara. Vjerojatno je to bila jedan od mnogobrojnih psiholoških posljedica ovakvog kretenskog ispitivanja. Jer to je upravo to. Kroz glavu su mi se provlačila mnogobrojna pitanja. Od onih zašto sam uoće išla u školu zadnje četiri godine, pa kojeg vraga sam čitala sve one knjige, pa do toga zašto uopće želim ići na faks koje je očito među najneorganiziranijim u široj okolici, a o nepravdi s privilegijama da ne govorim.
Ljetos sam čitala memoare onog jebivjetra Churchilla (srednje ime Spencer) za što su mu uvalili Nobelovu nagradu za književnost 1952. ( a to vam je još jedan hvale vrijedan podatak za sigurna upad na FF). Čitala sam ih na plaži tijekom PMS-a i para mi je išla na uši na nekim dijelovima. E sad zašto vam sve ovo pričam – naletjela na mene neka ženska spodoba koja je (ako je tomu vjerovati) nekad predavala na dotičnom fakultetu. Ljubazno mi je rekla da se ja prijemnog upće ne moram bojati, jer čitajuću “ovakvu literaturu” – moj put je siguran.
Moj put je u banani.
To je jedino sigurno.
Zapravo u jedno sam ipak jesam sigurna. A to je sljedeće.
Ukoliko se sada ne upišem ili ne upadnem na željeni smjer – iduće godine neću ići. Sigurno ne u Zagrebu.
Sada mi se agrumi i masline na Agronomiji čine kao Il Paradiso.
Nešto me ipak razveselilo na povretku s prijemnog. Bio je to sljedeći natpis na zgradi
Filozofskog Fakulteta:

smijeh koji me uhvatio ugledavši taj natpis potrajao je nekoliko minuta. Zaradila sam desetak pogleda i komplimenata u razini zdravog ukusa od svojih kolega sa prijemnog.
Vjerojatno su ljudi pomislili da me strest puknuo i da se ispucavam.
*za neupućene - ovo “Jurkoviću” se odnosi na dekana FF.
E da mi je znati kada je ovo nastalo i tko je autor da ga počastim sladoledom.
Chantal
Post je objavljen 11.07.2006. u 22:49 sati.