Marketing
Uvijek će u srcu postojati vjera...
Oduvijek sam vjerovala da je život poput bajke sa sretnim završetkom, u veliku mrežu prijateljstva koja će trajati vječno i koju nitko neće moći pokidati te u onu rečenicu: Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života. Čak i kad su mi se događale ružne stvari, kad sam bila na rubu suza, kad sam patila zbog ljubavi i kad su mi prijatelji okrenuli leđa, bila sam uvjerena da su svi ljudi dobri i da je život lijep.Sada znam da to nije istina. Ništa nije onako kako se čini i ništa ne traje vječno. Ništa. Apsolutno ništa…jer život nije poput bajke sa sretnim završetkom. Sve ima svoje dobre i loše strane. Svatko ima sretne i tužne trenutke. Ništa nije samo crno ili samo bijelo. Uvijek poslije noći dolazi dan te se poslije tame uzdiže sunce.Mreža prijateljstva, naizgled tako čvrsta i sigurna, jednostavno se pokidala, prelomila. Prijateljice s kojima sam osam godina sjedila u klupi počele su se mijenjati. I to jako. Više ih ni ne prepoznajem. Ali ne želim se svađati s njima. Ne želim ih pamtiti po svađama, vici i nanesenoj boli, želim pamtiti samo one lijepe trenutke, dok smo bili u osnovnoj školi, bezbrižni i sretni, s velikim osmijesima na licima. Svaki dan se sve više udaljavamo. Mišljenja nam se razilaze, ali nije mi žao. Svima su potrebne promjene i svi se mijenjaju. Ipak me nešto probode u srcu kad se sjetim da su mi okrenule leđa, da sam ostala sama slušajući njihove korake kako odlaze.Nakon svega što mi se dogodilo, nakon svakog slomljenog srca i pretrpljene boli, nakon svake suze koja mi je skliznula niz obraz, još uvijek doboko u duši vjerujem da je život lijep. Vjerujem da je on poput bajke sa sretnim završetkom. Vjerujem i u veliku mrežu prijateljstva, tako čvrstu i sigurnu. Uvijek će u mom srcu postojati vjera - u bolje sutra, u sretniju budućnost te u rečenicu: Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života.
Post je objavljen 11.07.2006. u 22:46 sati.