Marketing
LJUBAV....
Danas sam pogledala film u kojem se radi o mladom zaljubljenom paru čija ljepša polovica biva prevarena od strane voljenog muškarca. Kako ga neizmjerno voli odluči mu oprostiti i njih dvoje ostare zajedno...Moš mislit...Tip je prvo počeo izmotavanje na način kojeg koriste svi dečki kada prevare svoje cure: "Daj da ti objasnim, nije ono što misliš". Pa zar dečki misle da smo mi glupe? Kada uhvatiš svog dragog u nezgodnoj pozi sa nepoznatom ili još gore poznatom osobom, na koji se to drugi način može protumačiti i kako to nije ono što mislimo? Za mene je veza u istom trenu gotova čim se otkrije prevara. Znam da izreka "nikad ne reci nikad" nije bezveze stoljećima prisutna u narodu ali ja stvarno nikad, ali baš nikad ne bih oprostila nevjeru. Za mene ne postoji trenutak slabosti, alkohol ili bilo koji drugi debilni izgovor. Čovjek kada voli onda je slijep za sve druge ljude osim za svoju voljenu osobu. Izgovor "Ona mi ništa ne znači" ne želim ni komentirati...Temelj zdrave i uspješne veze je povjerenje, a ako je to povjerenje poljuljano prevarom, čak i ako cura oprosti dečku uvijek će biti tračak sumnje i to neće biti to. Uvijek kad se ne javi na mobitel glavom će proći tisuću mogućnosti s kim i gdje bi on mogao biti. Ja si kao osoba koja barem malo drži do sebe ne želim dopustiti tu sumnju koja čovjeka polako ali sigurno izjeda. Koliko god bilo teško prekinuti vezu uvijek dođe netko novi. Svijet je pun muškaraca ili dečkiju koji samo čekaju da se mi pojavimo i ispunimo njihov svijet. Ona osoba s kojom ćemo provodit svaki slobodni trenutak, s kojom ćemo naučit što je ljubav, s kojom ćemo krenuti prema oltaru, reći sudbonosno da, obilaziti svijet, slaviti Novu godinu, dobiti djecu, unuke, proživljavati starost, umrijeti i ponovno se sastati u viječnom životu tu je negdje...U blizini...Čeka naš znak...Sitni signal...I sigurno to nije ona osoba koja je popila previše tekile i završila u hotelskoj sobi s prvom trebom koja ima dekolte do koljena i minjak skoro pa ispod guzice. Ja želim nekoga zbog koga ću svako jutro ustajat s osmjehom, čiji će poljubci svaki put iznova učiniti da moje tijelo drhti, čiji će zagrljaj odagnati svu tugu i boli, s kim ću dijeliti snove i ciljeve, tko će me voljeti i koga ću ja voljeti svim svojim bićem, čisto i neiscrpno. Želim kraj sebe čovjeka koji će biti moj kisik, hrana, čije ću lice vidjeti prvo ujutro kad se probudim i zadnje navečer pred spavanje, nekog kome ću moći dati svoje srce u ruke bez straha da će ga razbiti... Želim nekoga tko će sve moje mušice i mane voljeti kao i vrline, tko će me cijeniti kao osobu i uvažavati moje mišljenje, tko će me činiti potpunom. Svatko na ovom svijetu zaslužuje takvu ljubav i može je naći...Ima jedna knijga koju sam davno čitala i govori o dvoje mladih ljudi koji se zaljubljuju. Djevojka je iz bogate obitelji, a dečko je siromašan radnik u željezariji. Kada njih dvoje obznane svoju ljubav djevojčini roditelji se usprotive i zaprijete joj oduzimanjem naslijeđa ako ostane s njim. Na kraju knjige djevojka ostavlja sav novac i svoj luksuzni život i odlazi živjeti s njim u bijedi i siromaštvu. Ali nije joj blo loše. Zapravo život joj je bio ljepši od onoga u raskoši jer su se neizmjerno voljeli. Preko svih problema prešli su zajedno i u tolikoj ljubavi otišli na drugi svijet...Meni je to prekrasno. Šta će ti sav novac ovoga svijeta ako nemaš ljubav? Ljubav je najveće bogatstvo...
Jedna zanimljiva informacija za kraj :Hrvatska verzija Materazzijeve uvrede upućene Zidaneu:"Čak je i Niko Kranjčar bolji od tebe!"
Post je objavljen 11.07.2006. u 21:05 sati.