glava u stijeni,
razjapljenih usta,
u nemuštom kriku,
isklesana,
u vremenu
zaustavljena.
iz lijeve se duplje,
niz raspuknuti obraz,
cijedi mutna, bijela,
dubinska rijeka.
kad kisele kiše
s kamenog čela
speru soli kristalne,
na osijedjelom licu
endemska ribica
naći će dom.
Post je objavljen 11.07.2006. u 21:05 sati.