...Vojvodina se prethodnica priblizavala u brzoj voznji selu.Promice kraj ploce na kojoj pise:JAGODNJAK.
Latinicni natpis je prekrizen a ime sela ispisano je cirilicom,crvenom bojom.Na asfaltu je krupnim bijelim
slovima otisnuto:OVO JE SRBIJA,takodjer cirilicom.Na visokom jarbolu srpska je zastava.Na prilaznoj cesti i nevjest crtez srpskoga grba.
Na ulazu u selo docekuju ih"teritorijalci",golobradi domaci mladici.Uz cestu je zaustavljen automobil osjecke registracije s oznakom PRESS.
Osjecki novinar mase svojom novinarskom iskaznicom,pokazuje sluzbenu potvrdu.
"Imamo dozvolu belomanastirske milicije da snimamo",govori jedan.
"Sta,bre,da snimate?"nije popustao teritorijalac,"cije lazi da sirite?Od danas cemo mi da informisemo svet o Baranji!"
"Pusti ih,Djoko!"bio je blazi njegov kolega.
Propustise ih.Nekoliko trenutaka poslije dodju,smanjujuci brzinu,i beogradski novinari,"teritorijalci"ih pozdravljaju sa tri prsta podignuta uvis.
Slijedeca je slika nogometno igraliste u Jagodnjaku,u polju,nakraj sela.Improvizirana je govornica natkrivena,a iznad nje se istice natpis:DOBRO NAM DOSO,VOJVODO!
Gotovo mu je pozavidio kad vidje kako ga razdragan narod dize na ruke i ponese na uzviseno mjesto,ka pozornici na kojoj su vec stajali oni najvjerniji:stameni muskarci hajducki gradjeni(s bradama u koje bi i dulji noz mogli skriti),oni s kolajnom redenika preko sirokih kraljevicmarkovskih prsa.Uokolo
nacionalisticka ikonografija.Cetiri"posvadjana"C treperila su kao zmijice u vatri.
Predsjednik se smjeskao.Tada je jos Vojvoda bio njegovo oko i uho,njegov glasnogovornik,navjestitelj njegova dolaska,njegov prethodnik,njegova cizma od sedam milja,njegov glasnik koji ohrabruje narod,priopcava sto mu je ciniti prije nego sto"postupe po naredjenju"i od male Hrvatske pocnu praviti veliku Srbiju.
Vojvoda je bio njegova ispruzena ruka,njegov dlan koji stavlja na bilo srpskog naroda u Hrvatskoj i osluskuje ga.
"Braco i sestre,baranjski Srbi!"obratio se Vojvoda odusevljeno mnostvu rulajuci"r"muklo u grlu,"Dosao
sam k vama,u Srbiju...jer gde ste vi,tamo je Srbija!"
Njegove rijeci baranjski Srbi docekase s ovacijama.Vojvoda je u civilu,pa djeluje domace,pitomo.Drag je Srbima,doima se dobrodusno kao rodjak iz provincije.
"...Dosao sam da vam kazem kako je dosao cas da se pripremite za konacni obracun,da ustanete u odbranu srpstva i zastitite ovo sveto srpsko tlo.Dosao sam da vam kazem da je vase mesto ovde i da niste sami ni napusteni od svog maticnog naroda.Cela je Srbija uz vas,vasceli srpski narod u krajinama...Braco i sestre,na ovoj zemlji vi niste od jucer.To je vasa zemlja.Ona je puna srpskih grobova i vi imate istorijsko pravo da tu i ostanete."
Vojvoda im je lagao.Jest da su srpske kosti tamo gdje umiru Srbi,ali time hrvatska zemlja ne postaje srpska.To im nije rekao.
"Ocemo da se pripojimo Srbiji!"doviknuo je netko od razdraganih iz publike,snaznim glasom.Uzvik poprati odobravanjem zvucna kulisa.
"...I svakog Hrvata,svakog ustasu koji bude hteo da vas spreci u tome imate pravo da zatucete ko psa za tarabom!"
Vojvoda pokaze kratkom debelom rukom na nedaleki plot...
...Srbi su u svojoj dugoj povijesti cesto oslobadjali druge narode.U ovom ratu,posljednjem od svih srpskih ratova,oslobadjat ce samo Srbe.
Uzdahne duboko.Vojvoda je najavljivao dolazak osloboditelja,Srbi izvan Srbije cekali su ga kao izraelski narod Mojsija,da ih izvede iz ropstva zlopatna.Svjestan svoje zadace,razradjivao je putove do Srba izvan Srbije.Mnogi su prije njega-i njima i maticnom narodu-obecavali veliku Srbiju,snivali o zemlji
koja je stoljecima bila negdje"tamo daleko",prizivali je u svojim molitvama i kletvama,ali on ce biti taj koji ce im snove u stvarnost pretvoriti...
(Stjepan Tomas-"SRPSKI BOG MARS")
Post je objavljen 11.07.2006. u 16:02 sati.