Ustajem se oko 8 ujutro, al' bez prisiljavanja. Pijem kavu do koje mi zapravo nije ni stalo, čisto da bih upotpunila tu fotografiju iz žurnala, znate, kao one gdje prikazuju kako poznati Ova/j ili Ona/j uživaju u zasluženom odmoru u svojoj vikendici. Oduvijek sam sanjala o kući sa velikim vrtom, verandi svoj u drvu i svim tim izlizanim stvarima (po sistemu, volim sve što vole mladi...). Dobila sam podstanarsku betonsku teracu sa pogledom na kuću prekoputa. Al' i to je dobro. Ne žalim se. Osim ovako, katkad.
Dakle, svakog jutra pobožno odlazim na kupanje, iako se baš i ne pronalazim u tom vodenom mediju. Nelagodno mi, tako, biva ponekad u njemu. Pogotovo kada ne vidim dno ispod sebe, e onda je teška frka, onda se hvatam kopna glavom bez obzira. Ja sam morski trtaroš, morofob. Ne bih baš mogla reć da sam ujedno i vodofob, jer taj se strah manifestira isključivo kad ne mogu procijeniti koliko mi je tamno tj. duboko pod nogama, dok u bazenu i pod tušem to, očito, nije slučaj.
Nakon što se sigurno dokopam kopna vadim jednu od onih slikovnica za žene (čitaj: Cosmo, Elle, Gloria), a gdje uglavnom procjenjujem i kritiziram ukus po pitanju kombiniranja uzoraka na odjeći pojedinih pripadnika ove ili one kraljevske obitelji, ili pak, božemepomozi, 'rvackog džetseta. Tekstove ne čitam. Molit ću lijepo, ipak sam na godišnjem.
Nakon što potpuno obnevidim od buržoaskog šarma, zaklapam slikovnicu, kupim prnje te krećem put dućana/pazara. Tamo se opskrbljujem abnormalnim količinama sladoleda i vode. Kupim ponešto i za ručak (čitaj: instant) te krećem doma.
E, sad, da ne bih ja nastavljala dalje u ovom bossa-nova ležernom tonu, priznat ću da nije sve tako blještavo. O, da, moj život nije samo med i mlijeko. Svo ovo launđiranje na moru i oko njega isprepleteno je mojim ponavljajućim peemes sindromom i, uopće, popuštanjem stresa što se manifestira kao učestale besmislene svađe, pardon, rasprave prosječnog trajanja od cca 5 minuta. A s kim drugim nego s Najmilijim mi. Sreća da bar jedna stranka u ovom slučaju ne doživljava onu drugu ozbiljno pa sve prođe brzo. Inače bih ostatak godišnjeg provela u durenju i glumi tipičnoj mi ženskoj.
Idem sad malo prileć', jer sam po najgorem zvizdanu išla do poštanskog ureda pa sada kao posljedicu trpim lagani "ljuljam se kao da sam sišla sa broda" efekt.
Hvala ti blože, i od tebe se odmaram!
Post je objavljen 11.07.2006. u 14:40 sati.