*Ja to zaista želim,znam to i u potpunosti sam sigurna.Sve bih dala da to dobijem.Ali kada se konačno domognem toga,u što su bile usmjerene sve moje želje i snovi,tek onda shvatim.Shvatim da to zapravo nisam željela.Nekako se želim vratiti u trenutak kada sam mogla reći ne i sve srezati u korjenu.Ali nisam...Jednostavno o tome nisam tada razmišljala...Ponekad mislim da neke stvari nisu vrijedne mog vremena.Mislim da su toliko beznačajne da se uopće ne trudim razmišljati o njima.Evo,sada dok pišem ovaj post ne razmišljam o njemu.Ne u onoj mjeri u kojoj bih trebala.Kada čovijek radi takove stvari u kojima iznosi svoje misli treba biti osobito pažljiv.Male stvari,sitnice,mogu pokrenuti lavinu događaja,a kad shvatiš što je sve to pokrenulo već je kasno.Nema povratka.Sada žališ,a do jučer si bio siguran da to zaista želiš.Ljudi bi morali biti oprezniji u vezi tih svojih želja.U velioj večini slučajeva se ispostavi da to nismo niti željeli...
Lucija
Post je objavljen 11.07.2006. u 13:46 sati.