Završio je još jedan, 46. Međunarodni Festival Djeteta u Šibeniku. Manifestacija, koja je postala zaštitni znak ovoga grada, prepoznata već u međunarodnim okvirima sličnih događanja, iz godine u godinu kako se čini, mijenja svoje karakteristike i polako prerasta u festival svega i svačega, a dječji sve manje. Nije ove godine nedostajalo predstava ni događaja, za što organizatore treba čak i pohvaliti. Čak je i predsjednik Republike Mesić došao osobno ga pokroviti, za što su do sada obično dolazili razno-razni izaslanici.
No ono, o čemu smo pisali za vrijeme prošlogodišnjeg, 45. festivala se nažalost ponavlja. Na svečanom otvaranju djece gotovo da i nije bilo, a običnim smrtnicima karte za takvo što ne mogu se niti prodati, tako da ste tamo mogli nazočiti isključivo uz pomoć rodbinskih, političkih ili nekih sličnih poveznica, koji bi Vam omogućili da se osjećate djetetom.
Stariji će se sjetiti da je Dječji Festival nekoć to uistinu i bio; dakle djeca su u ta dva tjedna vladala gradom, a na gotovo svakom trgu mogli ste doći, sjesti na zidić ili skalinu i pogledati predstavu ili što se već tamo održavalo. Mogli ste zapravo ići s jednog mjesta na drugo, bez da Vas pitaju „Izvini dečko/curo, imaš li ti ulaznicu?“...
sibenikforum.blog.hr