Marketing
Kako je prošlo na zadnjem liječničkom pregledu 
Dragi moji!
To sam ja, Candy.
Prije svega vam hvala na onako lijepim komentarima koje ste ostavili mom mužiću. Kao što znate, on je Dalmatinac, a znate kakvi su Dalmatinci i njihov ego. Veeeeliki. 
A sad evo i mene. Primijetili ste da otkako sam stalno doma rjeđe pišem. A prije sam imala milijardu obaveza i sve sam stizala. E, kako ja funkcioniram, ako imam puno, puno obaveza, lijepo se organiziram i sve napravim. Kad imam cijeli dan prazan, opustim se, stalno si govorim, imaš vremena, i na kraju ništa ne stignem. Ali ništa. Cijeli dan sam doma, nije mi dosadno, a šta radim? Pojma nemam, puno čitam. Spavam. Gledam tv. Igram playstation. Kradem Bogu dane. E, sad sam odlučila biti malo aktivnija. Zato što mogu!!! Da, da, i ja mogu prošetati malo, čak i ići na more. Ali, znam ja šta vas zanima, možemo li se napokon seksati. Neeee. 
Bila sam na pregledu u četvrtak. Prvi put otkako sam trudna išla sam na pregled opuštena. Dobro sam se osjećala, i imala sam i dalje sve simptome koji su me upućivali na to da bebica napreduje. A taj dan mi je bio kao praznik, nakon što tri tjedna nisam izašla iz stana, odlazak liječniku bio mi je poput dugo iščekivanog izleta. Doktorica koja mi vodi trudnoću je "socijalna", hvaljena kao jedna od boljih u Rijeci, što ja dosad mogu samo potvrditi. Jedini je problem što ima previše pacijentica, pa su uvijek strašne gužve. Čak i trudnice čekaju u redovima, jer i nas ima puno. Ali uvijek ima mjesta za sjesti, wc je blizu, šta mi više treba. I tako, čekam ja pregled, i mislim čistu pozitivu. Prvo pregled kod sestre. Tlak savršen 120/80, to me nasmijava jer mi je doma 105/55. Kaže sestra, nizak tlak ne smeta, visok tlak je opasan. Ajde, dobro. Na vagu...smršavila pola kile od početka trudnoće. A šta ću ja... kad nemam apetita, a svaki spomen na hranu mi izaziva depresiju, ili gore, napadaje povraćanja. "Nisam vam ja mršavica, pogledajte koliko sam ja kila imala prije trudnoće, pa imam ja zaliha za cijelu trudnoću". Kaže ona, vi ste prava žena (ha, ha, ha), a kile ćete brzo početi nakupljati, vidjet ćete.
I uđem kod svoje nasmiješene doktorice na pregled. Prvo me pregledala ručno i kaže, sve super napreduje, idemo sad na ultrazvuk. Proučava ona ekran, proučava, mjeri nešto, i okrene ekran prema meni, a ja ne kužim. Na ekrančiću neka velika beba maše, otkud joj to? 
Kaže doktorica:"Pa, ovo je već prava beba." Ajme, majko, to je moja prava velika beba. Nisam mogla vjerovati, kao da sam gledala televiziju, nisam mogla vjerovati da se to razvijeno biće nalazi u meni... Beba je bila budna, pa sam je vidjela kako maše, miče rukicama i nožicama. U jednom trenu se zaletila s jednog kraja mjehurića u kojem živi i pliva na drugi. To je izgledalo kao da se zabavlja tamo u meni, izvodi vratolomije da joj brže vrijeme prođe... Meni su suze tekle po licu, nisam mogla vjerovati da je to istina, da bebica ima već sve prstiće, male ušice, slatko lice... PREDIVNA JE TA NAŠA BEBA!
Cijelo vrijeme sam mislila na mužića, koliko bi bio oduševljen da može vidjeti te pokrete. Sljedeći put obavezno idemo skupa. Nećete vjerovati, ali čak mi rekao da bi i on volio biti trudan, da je malo ljubomoran na moje stanje. Jedva sam se suzdržala od smijeha, ali on je bio ozbiljan. 
Smanjila mi je dozu lijekova, dozvolila laganu šetnju od 10 minuta, odlazak na plažu (bez sunčanja, plivanja, ronjenja)...Ma, super! I dalje se moram paziti, i većinu dana mirovati, ali moći ću normalno živjeti. Izašla sam iz ordinacije s osmijehom od uha do uha, sretna kao nikad u životu. I još uvijek sam. 
Eto, dragi moji. Sad odmaram, i uživam. U subotu smo bili kod kumova posjetiti našu najdražu malu bebu koja je prošli petak slavila godinu dana. Cijelo vrijeme sam gledala to slatko djetešce i mislila kako će se već sljedeće godine igrati s našim sinom. Ili kćerkicom... Makar mene ne pušta feeling da nosim sina. Iako su curice slađe, poslušnije, ma bolje... Kao što rekoh, nije važno, ali jako sam znatiželjna, možda na sljedećem pregledu bude dovoljno velika beba da nam pokaže što je.
Vidim da po je po dosta blogova zastoj, ljudi su na godišnjem... I mi planiramo neku mini verziju, otići do Krka i uživati u skladu s mojim stanjem.
Pozdrav svima, voli vas candy.
Post je objavljen 11.07.2006. u 13:24 sati.