Marketing
Crtica iz života zagrebačke slonice...
U zagrebačkom su Zoološkom vrtu do nedavno živjele dvije slonice. Čini mi se da se jedna zvala Suri, dok za drugu ne znam.
Obje slonice bile su prave dame u godinama i brojale negdje oko 45 godinica. Nama ljudima to i nije neka cifra, ali je za slonove to solidna brojka. Slonice su se voljele i bile privržene jedna drugoj.
No, kako to biva u životu, jedna strana je ipak voljela jače i više. Ta strana je bila Suri. Nije poznato kako je druga slonica reagirala na pojačane izljeve pažnje te kako se s tim nosila.
Jednoga se dana slonica bez imena teško razbolila. Na kraju je i uginula.
I, kako to biva u životu, kad ljudima umre netko stvarno jako drag, oni padaju u depresiju i očaj, te gube volju za daljnjim životom. Ovaj slučaj je pokazao da i slonovi pate na isti način.
Nakon smrti svoje družice, prijateljice i cimerice, Suri je pala u tešku depresiju i beznađe. Počela je odbijati hranu, izolirala se od svih i danima buljila u prazno naslonjena na ogradu svog dvorišta. Niti vjerni timaritelj (koji je s njom već 10 godina!) nije joj mogao prići i utješiti tužnu Suri.
Već se mislilo da će zagrebački Zoološki vrt ostati i bez drugog slona, kad je netko dobio genijalnu ideju: liječenje muzikom! I to ne bilo kakvom muzikom, već samim Mozartom! Ako genije ne uspije, nitko neće.
Vjerni timaritelj počeo je puštati Suri Mozartova odabrana djela. Učinak je bio nevjerojatan! Suri se smirila, počela je doživljavati svoju okolinu a ni hrana joj više nije bila mrska. Polako, iz dana u dan, Suri je dolazila k sebi i oporavljala se od strašnog gubitka. Vodstvo Zoološkog vrta bilo je oduševljeno te je odlučilo da se terapija nastavi i dalje.
Tako sada, svaki dan, dva puta po dva sata, slonica Suri sluša Mozarta i uživa u životu...
Nisu ti slonovi ni ludi, kažem ja...
Morat ću sad preformulirat uvredu “Slone jedan!” u nešto groznije. Ovak bi netko to mogo shvatit ko kompliment...
Post je objavljen 11.07.2006. u 12:47 sati.