Bio sam na svjetskom prvenstvu u surfanju. Biarritz, Francuska. Teži idiotizam ako mene pitate, ali kad vidiš koja hrpetina ljudi pada na to – lagano se zamisliš. Sve informacije o natjecanju, savršenoj crvenokosoj latvijskoj novinarki i njenom lomu noge, siru na plaži, havajćanki s masivnim dojkama, koncertu Neneh Cherry, utakmici baskijske i one druge pelote, likerima od plavih trava, seksu sa svjetskom prvakinjom (najebo sam se dok sam dobio intervju) – potražite u novom broju Playboya. Inače, more im je šporko i hladno i nema do Proizda, žene hladne i mršave a piva zakurac. Ipak, lijepo je vidjeti nešto različito i shvatiti koliko si u biti sretan s onim što imaš a ni ne znaš dok ne prošaraš okolo.
Jebo ljetovalište gdje pankeri ne loču u parku a na plaži nema gitare. Jebo zemlju di niko ne priča engleski jer se dure na engleze a jedini normalni tip je recepcioner koji je Bask i mrzi francuze. Jebo tekmu di navijam za Digiće. Jes da igraju najbolje od svih ovo prvenstvo, ali 35 godina iskustva mi govori da su oni ipak samo Talijani i da će opet sve doć na staro... Stao sam u prvi birc i naručio Kronenbourg Blanc po 4 Eura i vidio prva dva gola. Škvadra je bila anemična ko čovječja ribica nakon seksa s nečovječnom ribicom.
Sterilna publika u bircu je najviše zaurlala kad je konobarica slučajno okrenula s TVF1 na Eurosport gdje je neki Jan Zaveck iz Slovenije imao boks meč s nekim Gruzijcem u Ptuju. Krepo sam od smijeha, ali su me čudno pogledali svih sto njih pa sam se stišo... Bem ih nikakve.
Jedini nenormalni čovjek u blizini je bio Mario koji mi je pravio društvo dok smo navijali za Italiju. Dapače, bio je obučen u talijanski dres pa smo naizmjenično urlali forza Totti, pa Forza Spaghetti (nije skužio moju foru Lippi – odlipi, ali kriv sam jer nisam znao prevest), i tako do drugog produžetka. Jebo masu, jebo norme.
Dok škvadra loče staro francusko pivo Heineken, ja isprobavam Baskijski užas imenom Eki. Kako je piva u bircu 4 Eura, čekam rundu ako francuzi zabiju od birca, ili Talijani – od Maria. Došlo je na kraju podosta pive, za rundu nažalost nisam imao, ali su mene i Maria svi držali kao kap vodke na dlanu i onda je Zizou napravio ono. A ja zbrisao u hotel jer su se Francuzi počeli dizat sa stolica i tražiti Pedra. Maria sam vidio kako skače na skuter i nestaje.
Nije mi bilo jasno. Već 20 godina igra, napsovali su mu se majke, napljuvali ga (valjda je igro s Mihajlovićem?), izmlatili, izgazili... pa šta mu je rekao taj nebeski skakač materazzi da ga ovaj spuca čelom među sise... Kako, zašto? Preglupo? Preretardirano od takvog genijalca? To je kao da profu na ispitu pošalješ u pizdu materinu ili da kažeš curi da ima ružne sise. Ovaj glupi i ljubomorni svijet će ga zbog toga pamtiti kao divljaka a ne kao najvećeg genija s loptom nakog Prosinečkog...
Koji mu je kurac rekao? Psovao je Mater Aci pa mu je ovaj vratio? Pljunuo mu u usta? Rekao da mu guzi sestru s još sto jataka??? Dobro, znam da ne bi bio baš najčišći da mi neko dirne Roka, ali gleda me milijarda ljudi i da idem okinut tipa? Mislio je da će se izmaknut? Zašto ne u facu onda? Mislio je da neće vidit? Na finalu svjetskog prvenstva? Alo!? Pa to je skoro pa gledanije od Serverine! Zizou, kućo stara, što ti je to trebalo... Imaš 500 milja eura na banci, ne moraš ni do dućkasa do smrti i ti tako. Čemu. Čime te tako izvrijeđao da ti se spustio mrak na oči i izgubio osjećaj odgovornosti. Šta ti je to rekao, mamu mu provokatorsku, da mu mamu ljigavu Digićku...
Žao mi je što diram u legendu, ali nikad nisam saznao jesu li bile istinite priče da je Dražen Petrović bio najprgaviji obrambeni igrač u povijesti košarke. Ali samo na jeziku? Nešto mi je ostalo u primozgu kao da je cijelo vrijeme igranja u obrani psovao protivničkog igrača, ali možda i griješim. Nemetz, enciklopedijo stara...
Al znao sam ja da su Digići pizde, pa mi Zidane Most (DVD s najboljim Zizouovim potezima bi se mogao zvat The Most Of Zidane) ostaje među legendama. Iako bi Materazzi mogao i gol i Blanku preskočit s onim odrazom. Kako ga samo pogodi u tikvu (ili nos?) ona lopta. Ni trznut nije stigao. Svaka čast.
Hotelska soba, petarde, gnjevno urlanje, škripa kočnica i polagano tonjenje u san. Biarritz je zaspao oko 1 iza ponoći. Francuska nije uspjela ubrati još jednu zlatnu jabuku, iako ne bi bilo nepošteno ni da jesu. Digići su kao i obično, i ovaj put bili sretniji. A čak je i Gatuso naučio riječi himne. Kao i trojica naših. Sramota...
Paris, aerodrom Charles de Gaulle, 10.38.
Pokupilo nas ujutro ispred hotela u 6.00, ljubljenje s domaćinima, pozdrav sa surfericama svih zemalja i miran let do Pariza. Ali kako ne može sve bit lijepo i normalno, vozač busa je od jednog terminala do drugog putovao 48 minuta i naravno da sam zakasnio na avion za Zagreb. Teta u uniformi mi je rekla da je nakon ovog u 9.50 sljedeći točno za 12 i pol sati pa nek se malo strpim a ona mi je otipkala bon za sendvič i cugu. 12 i pol jebenih sati da trkeljam po Charles De Gaulle ogromnom naselju veličine Zaprešića s Brdovcem i Marijom Goricom i gledam u ona kurčeva slova što lupkaju dok se vrte!? Pa ubiću nekog!!!
Vidno nervozan pokušam joj objasnit da nije moja već njihova greška i da mi nađe nešto drugo. Ona preko kurca ide u prostoriju iza, maše rukama, priča s nekim tipom i nakon pola sata izlazi s brojem leta za Budimpeštu. Tako neću bit u Zagrebu u pol deset navečer nego u pol sedam. Osam sati života. Osam dragocjenih sati života ću bit zatočen ko onaj odvratni Tom Hanks u onom lošem filmu (gdje glupi Amerikanci vide svakog tko nije Amer kao ortodoksnu seljačinu i primitivca) na aerodromu gradi kule od pijeska i sl. Pa serem ti na Air France da ti serem.
Najveći je užas taj bus. Koliko mu treba do prokletog terminala. Kad sam počeo shvaćat da neću stić na vrijeme, počeo sam urlat na vozača da stisne gas. Na engleskom. On je rekao da ne zna engleski. Onda sam mu to ponovio malo grublje na sočnom Hrvatskom, kad je neki bakutaner od 80 i kusur povikao: «Tako bre dečko, mamu im jebem Francusku. Već treći put ove godine kasnim po ceo dan.» Gospođa inače putuje od kćerke iz New Yorka u Zemun i upozorila me na sve nedostatke Air Francea s kojima se susretala u zadnje vrijeme. Nije nam pomoglo...
Vozim se mađarskim Malev Airlinesom koji već na pisti kasni sat vremena. Krećemo. Jako jebozovna stjuardesa mi daje sendvič. Odnosno dvije šnite kruha punjene sinoćnjom rigotinom vidno pijanog Laszla Feketea. Nikad gori sendvič. Ali me je barem podsjetio na legendu Laszla. Ako se neko od vas sjeti čime se bavio, ima instant pivu, a natjeraće me i da napišem esej o ljudini.
Budimpešta, 15.35.
Nisam bio tu još od trijumfa Čudnovatog Čunjaša na prvenstvu u Curlingu. Trebalo bi počet skupljat članarinu... Ali prvo da dođe led. I onda bingo! Na budipeštanskom aerodromu ima štekera!!! Cijeli jebeni Charles de Gaulle na kojem ti treba kalendar da dođeš s mjesta A na mjesto B i koji valjda ima i svoj sabor, nema ni jednog štekera, a ovdje sve vrvi od struje. Ah, pisanje... Kad si nabavim neki diktafon koji će mi blututnut ono kaj govorim u word... Di si sad Teslo...
20.22. Aerodrom Pleso
Ovaj dan stvarno nema kraja. Ja došo iz budimpešte, ali prtljaga još u Parizu. Što ne bi bilo tako crno da idiot nije ostavio ključeve stana i auta u torbi. Prehodao sam dva kruga po Velikoj Gorici vrlo nadrkan, već su me i pojedini alkosi počeli pozdravljat u prolazu i sad opet sjedim ispred ureda za izgubljene stvari. Avion iz Pariza (onaj koji sam mogao čekat 12 i pol sati u Parizu) slijeće u 21.05. U stvari, sad su javili u 21.17. Ima li ovaj dan kraja? Da se sad idem popišat, valjda bi mi slijepi aligator iz WC školjke odgrizao čunu koliko mi danas ne ide.
Utorak, Zagreb, poso...
Došlo je u 21.30. Prođe onaj dan...
Digići prvaci, francuzi trebali bit prvaci, brazilci pali od bunkera, hrvati se nisu borili... Bem ti nogomet i nogometaše. Za kog sad navijat na košarkaškom prvenstvu svijeta?
Post je objavljen 11.07.2006. u 10:24 sati.