Ako ste jedna od osoba koja misli da se fotosinteza odvija u fotoaparatu ili da je J.Lo Hadžiselimović javni bilježnik, nemojte čitati ovaj post. Ovo je priča o jednoj djevojci koja nije znala da se oksid naopačke čita disko i to ju je proganjalo sve od Jastrebarskog do Velike gorice. Kao što i sami znate, slika govori oko 1126 riječi pa vam neću ispričati priču, nego napisati pjesmu koja nema veze s tom curom.. Pjesma ismijava dvorski život za vrijeme vladavine Luja XIV, a zove se '' Moja baka Milica''.
Moja Baka Milica( Saša, Tin i Kedžo remix)
Dogodilo se to
Jedan proljetni dan
Kad sam pokušavao
Smeće iznijet' van
Bilo je tu svega
I kora od banana
A ispred moje zgrade
Gomila cigana
Skupili se cigani
Iz razloga tog
Što odvođenje bilo je
Smeća glomaznog
Došla djeca, djedovi
Pozvali i strinu
Da nađu koji toster
Il' pisaću mašinu
Al' veselje toliko
Blistav to je prizor
Kad nađu neku perilicu
Ili televizor
Tad zasvira harmoniku
I Hamdija Rom
Nakon apstinencije
On je sad na svom
Ah kakva scena
Da boli me slezena
Uz radijator s šest rebara
Odmara se majka stara
Ljudi im se dive
Što u zgradama žive
Odakle im tol'ka sreća
Kad se skupe oko smeća
Priznat ćete cigani
Uvijek prate modu
Dođu poput vjetra
A još brže odu
Pa kada taj cirkus
I moj kvart napusti
I meni se niz obraz
Osam suza spusti
Mjesto ovog događaja
Nije bila Ilica
I znajte da ne postoji
Moja baka Milica.
_SHAOLIN_
Post je objavljen 15.07.2006. u 20:09 sati.