Marketing
svasta pomalo
kako sam obecavala, evo slikica Jeffa Buckleyja, da vidite zasto sam toliko inspirirana...
pa recite da nemam pravo... dobro izgledao, dobri textovi, dobra mjuzika... sta je morao krepat, majku mu!!!!!!?
gledala sam koje bih jos fotke mogla staviti, ali kao za vraga svaka koja je interesantna sadrzi mene ili mene i jos nekoga u nekoj glupoj situaciji... stoga nista (zasad) od toga.
nego, palo mi na pamet kako se danasnji parovi snalaze u upoznavanju roditelja partnera. gledala sam par neugodnih situacija, pa jednostavno nisam mogla ne sjetiti se kako su moji reagirali na svakog mog decka. tati je svaki bio dobar dokle god je bio prijatelj, a kad je postao nesto vise odjednom je bio smece, da bi nakon prekida opet bio dobar i super. mami su svi bili dobri, i vjecno ih je ugnjetavala s pricama iz proslosti i enormnom kolicinom hrane (samo jedi, zlato, samo jedi), ali braca... sjecam se kada je moj burki upoznao jednog djecaka, pa ga upitao:
- jel ti znas sto sam ja?
- nemam pojma.
- ortoped. ak napravis sestri nekaj nazao, polomit cu te i nitko te vise nece moci sastaviti.
a kolega urolog do njega komentira:
- a da tek znas sto sam ja...
ha.
drugi braco je pricao da ce nabaviti (zajedno s ocem) bazuku ili bar snajper kojim ce gadjati onoga koji se usudi pratiti me kuci s nekom drugom namjerom osim da sretno i sigurno stignem doma. do tog doduse nije doslo, ali nije bilo ni daleko od toga. istina, nitko to nikad osim mene nije toliko direktno cuo, ali stvarno... malo too much. dok su recimo njihove djevojke uvijek bile dobrodosle i sve super, moj djecak je morao na informativni razgovor kada smo htjeli ici zajedno na more. obje godine. zaboga...
moja situacija je bila puno bolja. vecina roditelja me ili nije fermala, ili im je bilo svejedno, ili sam im bila draga. samo jednom mi se dogodilo da sam se toga bojala, pa su roditelji mislili da sam sramezljiva... 
ja sramezljiva, koja sam neki dan umalo pokazala pred svima u bircu kako imam fora donji ves (naprijed glava od pajceka, otraga repic, hihi). cesto se znalo dogadjati da su me pokcerili ili tjerali da nesto napravim od njihovog sincica... obicno nije upalilo. ali valjda su mislili da je vrijedilo jednu klinku koja ni sama ne zna sto hoce pokusat nagovoriti na tako nesto zlo... svi ludi, i moji i ostali.
eto, budite mi dobro!
Post je objavljen 10.07.2006. u 22:30 sati.