Marketing
..I feel so..betrayed...
Jeste ikad bili izdani?Nije važno od kog,može bit vaš dečko,cura,susjed,prijatelj,obitelj…Al taj osjećaj potpune i kompletne nemoći i boli…To se teško zaboravlja.Što vam je ta osoba više značila,to više boli…Nepravedno…
Kada si izdan,ne razmišljaš,nego se samo pitaš zašto.
Zašto me prevario?Zašto mi je lagao?!Sposobnost realnog razmišljanja te ostavi i ti si vođen samo svojim instinktima…Neki osjećaju mržnju i snažnu želju za osvetom,beznadni slučajevi ga ostave da bude sretan s razlogom njegove izdaje…pathetic…
Ali nikakav zid koji izgradite,ne može zadržati lavinu osjećaje u tom trenutku.Kao pod plimnim valom,počnete tonuti u depresiju i očaj…
Tada ste sposobni na sve….samoubojstvo zvuči tako primamljivo…
No,baš kad ste posegnuli za svojim rođendanskim poklonom – 25cm nožem,sjetite se presuđujuće činjenice…Svojim seppuku samo dokazuješ koliko te povrijedio.To je kao izjava da ne možeš živjeti bez njega i da radije umireš nego gledati ga s drugom….Nećemo ni spominjati porast ega.
Like hell I will..
..I ostavljaš nož na svoje mjesto,spaljuješ sve vaše slike i bacaš njegove stvari u jarak.Ah..sweet freedom….
Da si oduzmem moj sjebeni život zbog nekog koji toga očito nije vrijedan?Ne hvala….Tamo negdje čeka me neki drugi vampir,a do tada treba čekati…
With this poem I´m saying my last goodbye for the one who betrayed me...Rot in hell…
«Flexing my claws,I cut through your lying flesh.
Cursed blood splattered my face,but I paid no heed.
I spit on your rotten body and turned away
Allowing the darkness to consume me.
Falling to my knees,a whimper escaped my lips
As my broken wings ached.
An iron fist clenched my bleeding
Heart and I blinked away the tears.
My forsaken soul screamed in agony
As the still fresh memory of your betrayal
Burned itself into my mind.
With trembling hands I took my salvation
And burried it deep within my chest.
I used my last breaths to weep over your dead body…»
..Dedicated to Broken,the lying sonofabitch..
Post je objavljen 10.07.2006. u 20:31 sati.