Marketing
Hehee... didaskalije su bitne.
hvala na pohvalama.
da nisam egoistik, egocentrik,
narcisoid čak,
možda ih ne bi prihvatila.
ali ovako...
hvala.
nadalje.
u mojoj glavi i dalje živi nesigurnost, dvojbe i slične gluposti.
ali sutra dobivam punih mjesec dana (možda i više ako budem htjela)
samo za razmišljanje.
znate ono,
štafelaj, akril, kist i ja.
sami s mojim mislima.
uratke obećavam pokazati.
danas sam se vraćala od bake.
i uhvatio me onaj neki glupi osjećaj
da koliko god gadno bilo,
ja pripadam
ovdje.
u ovaj mali šugavi grad
koji nikad nije imao niti će imati
perspektivu za obrazovanje i početak nekog dobrog mladog života.
ali svejedno.
mislim da sam se vezala za neke ljude.
ooo ne, rekla bih prije.
vodi me misao
da ako ne vjeruješ i ne nadaš se ničemu,
naprosto neće biti stvari koja će te razočarati,
jer već i sam znaš da sve prije ili kasnije izađe na loše.
e pa sad više nije tako.
razoružali su me prijatelji, poznanici koji postaju prijatelji,
obična lica koja vidim prvi put i svi oni koje želim gledati do kraja života.
na neke računam, na neke ne,
ali da ste me promijenili, jeste.
priznajem,
postoji u dubini mene još malo onog dobrog starog cinizma
koji na površinu ispliva s vremena na vrijeme kad sam sama
(u blizini nema nikoga tko bi mogao nastradati)...
moji odnosi s nekim osobama su ostali
sve samo ne definirani;
istina, žao mi je što to nismo razrješili...
sad je doduše kasno.
krećem u svoju malu oazu za nekih 8 sati.
tamo me čeka
za početak sloboda,
miris mora, sunca;
bez lažne kurtoazije i pristojnosti...
sama,
mogu biti što jesam,
bez prilagođavanja bilo kome.
ljeto, vjetar i ja.
i moje neizostavne misli
(koje će vrlo vjerojatno pokvariti provod)
zaključkom da mi neki od vas
fale.
i je i nije mi žao što idem,
(shvaćam to kao neku vrstu Nachdenkspause)
na Jugu ću teško doći do neta.
možda je tako i bolje?!
obećavam,
vratit ću se sređenijih misli,
puna osmjeha koje ću dijeliti svima
(bez iznimke)
koji to zatraže.
uživajte u onome što je danas.
smijte se i ne zamjerajte stvari koje nisu za zamjeranje.
živite za danas, gledajte u sutra,
a jučer se sjećajte samo kada ste tužni.
nemojte željeti vratiti vrijeme.
to nije dobro.
ooo ne.
kažem iz iskustva.
budite sretni,
cijenite male stvari.
i ne zaboravite,
kud god išli,
što god napravili,
kako god to izvodili
i čime se služili,
bitno je samo da je to i na samom početku vrlo vrijedno
jer to radite
vi.
budite pozdravljeni!
(do trenutka kad poludim jer više ne mogu izdržat bez neta,
pa prepješačim 5 km po ovoj vrućini
samo da se dokopam nekih Windowsa 95' da čujem jeste mi svi živi i što vas muči)
pozdrav!
(ovaj je smajlić onaj preplanuli)
p.s. jesam opet promašila kategoriju?!
Post je objavljen 10.07.2006. u 18:51 sati.