Marketing
I na popravnom može bit zabavno
Došao je i taj dan: popravni! Čak je i Irenu bilo strah, iako sam ja ta koja ima popravni. Zapravo me ne bi trebalo bit strah jer sam 'sve' naučila.Dakle, ustale smo u 5h, s tim da je Irena tek nakon 10min skužila da alarm nije zvonio bezveze i da treba ustat.U pol sedam smo bile u Bedekovčini i čekale vlak i skoro smo otišle u Zg, al smo u zadnji čas skužile da je to krivi smjer. Nakon što smo se našle u pravom vlaku koji ide u pravom smjeru, trzale smo se na svaki šum misleći da je kondos, jer naravno nismo kupile kartu ( treba za kavu). Kondos je ipak došao u Zl. Bistrici, a mi smo ga očarale svojom ljepotom, osmijehom, biserno bijelim zubima, duuuuugim trepavicama i nakon duge stanke i značajnih pogleda, rekle smo: nemamo kartu. Dale smo mu neku siću, on je to spremio u džep i otišo. Napokon smo došle na odredište i u centar Konjščine: The Park. Popile smo kavu uz zvukove vječne Azre, Guns'n Roses…Baš smo bile u elementu, al smo onda došle pred školu i šok!Saznasmo neke šokantne vijesti i zaključismo da neću položiti. Kad sam ušla u učionicu, Irena je ostala sama i pospana, skoro je zaspala na klupi.Sve je na kraju prošlo ok, Irena je uspjela nezaspat, a ja sam naravno 'sve' znala. Čak sam toliko bila sigurna u svoje znanje, koje se nalazilo u mom najsposobnijem organu- mozgu, da sam se usput igrala s kemijskom i čepićem pogodila kolegu, no to, na sreću, nije umanjilo naše znanje, briljantnost, sposobnosti, ljepotu, inteligenciju, pa čak ni…a neću se hvalit, znate meJ Kad smo dočekali rezultate, svi smo izletili iz škole lepršajući od sreće. Pogađate: prošla sam
A sve zahvaljujući Ireninoj moralnoj podršci, bez nje sigurno ne bih položila. 
Došli smo u čekaonicu, tam je bil Vuđan, Perak, Irena, još jedan tip i ja. Perak je cijelo vrijeme koristio neprimjerene izraze u svom izražavanju i time zauvijek okaljao našu 'nevinost i bezgrešnost' (?!). No tada ugledasmo 'The ha-ca man-a' s duuuugom pletenicom i žutom vrpcom oko glave ( to nas je odmah asociralo na film 'Nosila je žutu vrpcu' i filmove s Džeki Čenom). Svi smo prasnuli u smijeh, ali onda smo se sjetili razdoblja kad je i Perak nosil pletenice
, a imao je kratku kosu, pa zamislite kak je to izgledalo. Mislim, onak…ljudi, nemojte nosit pletenice kad imate kratku kosu, zapravo uopće nemojte nosit pletenice jer to je totalno out, rađe nosite slatke lepršave frizurice njegovane skupim šampončićima, regeneratorčićima, gelčićima i šljokicama. Imajte ' fensi- šmensi- cool- metro- nano- intelekt- hetero- šajni stajling ( za inspiraciju zaslužan maneken.blog.hr). Zapravo cilj cijele ove ekspedicije bio je taj kaj poslije idemo pit 
( to je Ireni zapravo i dalo snagu da se digne u 5). Došle smo u neki birc, naručile dum- dum vodku, stock colu, a dalje nećemo nabrajat, nego ćemo samo konstatirat da smo potrošile svu lovu i nismo imale za bus. Sjedili smo u bircu, zajebavale se, Irena je pričala gluposti ko i obično. S nama su bili Perak i Perak i čudno su nas gledali
.Nisu baš kužili kaj se dešava, al ne poznaju oni nas, ljudi koji se obično druže s nama već su navikli da se stalno smijemo bez razloga. Kasnije ugledasmo jednog momčića kako sjedi na klupici i ja zatim kažem: ' To je Stiv! Ne, to nije on!Ili je? Irena, jel to Stiv?', a Irena kaže: 'Pa jel ga ja poznam il ti?! Nemam pojma kak lik izgleda!!!'
Ja: 'Pa valjda je. Ili nije?!….hm…je, je! Ajmo tam!'
Prišle smo mu, opet smo se smijale i glupirale cijelo vrijeme, a on jadan zbediran
, jer nije položio fiziku na popravnom ( Irena se posebno suosjeća s njim). Pita on nas čega smo se napušile, a mi mu damo do znanja da nama ne treba trava da pravimo budale od sebe, to nam je u krvi. Stivić je otišo doma ( ili se samo otišo sakrit od nas…), a mi se uputismo u već drugi The Park, al ovaj put na otvorenom. Irena se stvarno iznenadila izgledom parka, jer ga zapravo nikad nije vidla po danu i u trijeznom stanju. Nakon razgledavanja parka, odlučismo stopirati. Ne preostaje nam niš drugo jer nemamo love za bus. Podigosmo svoje prstiće sa lijepim french- manikure noktićima (he, he). Dođosmo kod mene doma, a nakon kratkog vremena krenusmo na 15- minutni put do Irene doma. Budući da smo bile krepane ( pogotovo Irena koja je par puta skoro zaspala hodajući) put se odužio na pola sata. Taman se Irenina zgrada počela pojavljivati na vidiku, ona se sjeti da bi mogle ić nabrat malo trešanja
. Preskočile smo ogradu, a kad je trebala podić ruku da ubere trešnju, Irena se pokajala kaj joj je ta ideja uopće pala na pamet, jer je jedva stajala na nogama, a o podizanju ruke mogla je samo sanjati. No ipak, dopuzale smo do Irene doma, popile sok i otišle spavat…
dr.med.stom.spec.ing.prof.itd.isl. Irena i Kristina
p.s. mislile smo mi i na tebe, my dark princ
«Everyone has so much to say, they talk, talk, talk their lifes away»
by: R.H.C.P. Slow Cheetah
Ima li na svijetu nešto slično nama?
Nadam se da nema. I da nikad neće biti takve udaljene blizine i tišine pune riječi, stavrnost punih snova. Naravno ludih ideja, pomalo mržnje pune ljubavi i dvoje mladih koji se odupiru udarcima života tražeći mjesto gdje postoji sudbina i izvor njihovog početka, kraja...POSEBNE SMO I ZATO JESMO!!!
Cradle Of Filth
"Mannequin"
Burning flesh,
Dripping sweat,
Using them all,
like the paralyzing snake,
Charmed and enchanted by the babylon whore.
Led to other worlds
By the girls she curled within
I took their skins to see Her
Be my mannequin
Be my mannequin
I cannot remember
How it was that we first met
Curve of moon and haunted shore
The stars were not those Heaven sent
Did we come together
At masked palatial Balls
In silks and flesh and leather
Or did we come at all?
I dreamt a midnight castle
The eerie song of wolves
And eyes that danced with fire
As they have forever more
Our rites of sin
Have long fathered a hymn
To burden Him
Whom by slip of after whim
At genesis
Dressed Her like the wind
In Autumn gowns
That pinned Her down
To be my mannequin
Be my mannequin
Always poised on winter
But never would She break
My lovecraft and black witch heart
That pounded in Her wake
We kissed on distant balconies
A law unto Her own
Thirteenth dark commandment
Of figures pressed to stone
Turning cream with fantasies
That God alone would know
We graced vomitorium
With the sweet excess of Rome
Flagrant in the past
Our names were deeply carved On the tree of life in long dead languages
Led to other worlds
By the girls she curled within
I took their skins to see Her
Be my mannequin
Be my mannequin
I tongued the nuns at Louviers
But not one word possessed
Her divine right, an archetype
For mortal Goddesses...
Written by Kristina
Post je objavljen 10.07.2006. u 16:35 sati.