Marketing
Pobjednica
Svršila je još jedna topla pariška proljetna noć. Ptice sa stabla ispred kuće počele su svoj uobičajeni jutarnji cvrkut. Slatki zvuk kraja radnog vremena. Polako se danilo.
Nekoliko minuta u tom jutarnjem polumraku, samo je ležao tu na krevetu kraj mene. Šutila sam i promatrala ga. Nikuda mi se više nije žurilo. Poznajem ga već neko vrijeme - jadnik u svojim tridesetim, njegovane brade i još uvijek mladenačkog buntovnog oštroumnog pogleda. U biti zanimljiv. Disao je sve polakše i osjećala sam kako mu se tijelo napokon počelo hladiti. Odmarao se od svoje maestralne predstave. Da "maestralne", možeš mislit. Istina, uvijek bio je vrlo drag. Večeras je donio vino i cvijeće, a i poklonio mi je i ovu ogrlicu. Ali nije ni do koljena onom od neki dan... Da onaj je bio dobar. Vrlo obdaren i vrlo, vrlo vješt. Kamo sreće da je više onakvih. Ali dobro – i ovo je dio posla.
Ah, taj osjećaj moći. Uživam gledati sve te jadnike. U svojim bijednim životima svi oni mogu biti liječnici, mesari, vrtlari, pravnici, vojskovođe, kraljevi... bilo što. Kada su tu, sve to im ništa ne znači. Bezvrijedni su. Oni su nitko i ništa. Tu predamnom su samo nevjerni muževi, balavi djevci, perverzni starci i ostali nevoljeni i neželjeni mužjaci, spremni potrošiti svoj imetak. Neki i pravo bogatstvo. Svi su oni samo podanici ispraznosti svojih bijednih života. Jebite se. Ja sam vaša božica! Barem u ova četiri zida, ja sam jača od vas i nepobjediva!
- Već se dani... - konačno je promucao. Probudio se iz mrtvih. Kurac mu je sada izgledao smiješno, ovako smežuran, nemoćno obješen preko trbuha. Zar sam to imala u ustima prije nepunih sat vremena? Na to je on osuđen? Smiješno.
- Da, jutro je. - prezrivo sam odbrusila, uživajući u njegovoj dezorijentiranosti i iscrpljenosti. E moj slikaru, ovo je moje remek-djelo!
Krenula sam da ću ustati sa kreveta, već sam bila i obula svoje sandale, kad javi se opet on tihim glasom:
- Još samo nešto. Ako bih te smio nešto zamoliti?
- Reci...
- Tako mi je jako lijepo sa tobom. Prekrasna si. Volio bih te skicirati, pa onda pokušati prenijeti na platno.
- Joj vi slikari, svi ste isti. - podrugljivo sam se nasmijala i svjesno izostavila zahvalu na komplimentu. U ova moderna vremena ima ih stvarno na svakom koraku. I, nažalost, i u svakom krevetu.
- Molim te.
- Ne. Moram se naspavati. – oboje smo znali da ću pristati, samo sam htjela vidjeti koliko nisko će se opet spustiti.
- Molim te. Platit ću dvostruko.
- Ne.
- Molim te. - kleknuo je i sklopio ruke.
- Dobro, samo ustani. Izgledaš mi dovoljno patetično i bez toga. – ponosno sam odnjela još jednu pobjedu!
Iz kaputa je izvukao arak papira i komad ugljena i sjeo na mali tronožac u kutu sobe. Čini mi se da je sve ovo imao unaprijed pripremljeno.
- Okreni se prema meni.
Nije mi se nimalo svidio taj zapovjednički ton, nehotice pronikao vjerojatno iz njegovog stvaralačkog zanosa. Ošinula sam ga pogledom i dala mu na znanje gdje mu je mjesto. Brzo je shvatio i skrušeno se vratio svom papiru. Počeo je crtkarati. Brzi kratki potezi. Nervozni. Natjecao se sa vremenom nakon kojega je znao da će meni popustiti strpljenje. A onda neću imati milosti. Tu i tamo sam još i zlobno zijevnula da ga podsjetim da mu vrijeme ističe, a on bi svaki put nervozno ubrzao crtanje.
- Hoće li ti smetati ako pozovem služavku da umeđuvremenu malo počisti? - kurtoazno sam ga upitala da prikratim dosadu.
- Ne. - bio je svjestan da mu, u porazu, pravo izbora nije bilo stvarno ponuđeno.
Pozvala sam svoju služavku. Nakon svake mušterije, ona bi uvijek šutke promijenila posteljinu i nježno me okupala vlažnom krpom. Bila je vječiti svjedok poraza mojih protivnika na ovom bojnom polju.
- Odnesi i ovo cvijeće, molim te. - zamolila sam je.
- Trebate li još nešto?
- Ne. To je sve. Samo pričekaj vani i otprati mog prijatelja kad bude izlazio i onda si slobodna do navečer.
Slikarčić je još je nekoliko minuta crtao. I konačno...
- Evo, gotovo. Pogledaj. - pružio mi je crtež.
- Sviđa mi se. Čini mi se da si me malo i zaoblio. Kako ćeš je nazvati?
- Victorine?
- Bez imena, Edouard. Možeš je nazvati...
- Olympia?
Post je objavljen 10.07.2006. u 14:57 sati.