Marketing
*Kristal noći*
Probudila me svijetlost punog mjeseca.Odmaknula sam zavjesu i pogledala u predivno zvjezdano nebo...Noch je bila charobna...
Odmah sam poželjeza da si ovdje...Da si u blizini...
Ali nije te bilo.Po neznam ni sama koji put,probudila sam se sasvim sama...No dobro,nisam bash bila sasvim sama,starci su bili u drugoj sobi...
Ali na njih se ionako nisam obazirala...Gledala sam i razmišljala...
Mali je crni leptir proletio pored lampe.Pratila sam ga pogledom...
Gledala sam ga kao poznatu osobu...U njemu sam ugledala sebe.
Leptirić je lepršao zrakom,nešto svojevoljno,a nešto nošen vjetrom...
U sebi je nosio tugu,sreću,zanesenost i sve to odjednom...Odvojila
sam pogled od njega,odjenula se u crno kako nebih pokvarila
harmoniju koju su spjevale zvijezde.Samo za mene i tog leptira.
Za nekoliko trenutaka našla sam se kraj lempe oko koje je leptir letio.Pružila sam ruku i on je sletio.Promatrala sam predivna krila.
Sve je u meni i oko mene bilo mirno...Zašto je to stvorenje tako
sretno?
Što to meni nedostaje?Probuđena tim pitanjima trznula sam ruku i
leptir se prestrašen vinuo u zrak.Nisam ga željela otjerati!Samo
sam bila ljubomorna...Ljubomorna na njegovu čistoću....
Bilo je prekasno...
Leptir je rezao zrak brzinom bržom od zvuka.Panika mu je
pomutila vid.Baš kao i meni ljubomora...
I tada se desilo...
Moj se leptir zabio u lampu.Njegova su se savršeno čista krila
zalijepila za užareno staklo.Za samo par sekundi,od njega nije
ostalo ništa više od male crne mrljice.
Zastala sam.Sve što sam mogla učiniti,bilo je tupo buljenje
u mijesto na kojem je kristal noći proveo svoje posljednje trenutke.
Osjetila
sam kako mi se suza slijeva niz lice.Nije bila potrebna...Ionako ništa
nije mogla promjeniti.Poželjela sam nestati...Osječala sam kako se
dio po dio mene pretvara u tamu.
Zaslužila sam to!Vlastitom sam rukom uništila nešto prelijepo,
stvoreno samo za mene,kako bi me vratilo u svijet u kojem ću
moći uživati...
U tom se trenutku desilo nešto čudesno...Ugledala sam jednog
gotovo jednakog leprira kako leti oko smrtonosne lampe.Poželjela
sam ponovo ispružiti ruku,ali sam se zaustavila sjetivši se da
ne pripada meni.Taj je bio namjenjen nekom drugom kome je
potrebna posljednja prilika...
Ja sam svoju propustila...
Prepustila sam se vjetru i dopustila tami da me
proguta...
Post je objavljen 10.07.2006. u 13:01 sati.